Sad i one

105 5 1
                                    

U Susaninoj kući se vodio razgovor točnije u dnevnom boravku.

"I šta je dalje bilo?"-zainteresirano će David,Susanin djed.

"Ništa,VMS je završio i svi su otišli kući s tom odlukom."-odgovori Dave.

Cijelo to vrijeme Mike je pokušavao sakriti ranu od uboda,njegovi roditelji su imali već dovoljno problema da se brinu još za to.Na kraju njegova baka primijeti da nešto nije u redu s njim.Ustala se i dok se približavala Mikeu on ju je gledao preplašenim pogledom,dohvatila je donji dio njegove majice i povukla gore.Svi su se okrenuli prema njima,imali su šta za vidjeti.Više nije bio ubod ispod rebra nego veliko plavetnilo koje se poput neke kuge širilo  tijelom,zapravo je bilo ljubičasto-plavo.

"Zašto nam nisi rekao za ovo."-upita njegova baka Becca.

"Nije ništa strašno."-kaže Mike.

"Ništa strašno!Izgleda da ti se inficiralo."-doda Dave.

"Nama,Lordovima brže zacijeli rana."-brani ga Susana. 

"Sve nam ispričaj.SADA."-zahtjevala je Lisa,Susanina mama.

"Ma bili su neki huligani na trgu i krivo su me shvatili,pa smo se potukli."

"Potukli!!"-ponovi Lisa.

"U šumi da nitko ne vidi.Samo su visjeli iznad Ponora Prokletih,ali sam im nakon toga izbrisao pamćenje."-reče Mike.

Nakon toga svi su se razišli samo su Susana i Mike ostali, nasuprot jedno drugom.Susana se nekako trulo nasmiješi te kaže.

"Izgleda da oba dvoje nismo neke sreće."

"Da."-uputi isti osmijeh i ode u svoju sobu.

Kiša je padala cijeli dan zato si svi bili u kući uključujući Lordove Kaosa.Marcusov bratić,Austin je pokušavao učiti,ali nije mogao jer mu u susjednoj sobi glasno puštao muziku Marcus.Kad je bio totalno iznerviran pokušajima da čuje samog sebe nad velikom bukom,dođe do Marcusove sobe i izdere se najjače što je mogao.

"STIŠAJ TU PROKLETU  MUZIKU!!!!!!!!"

"Šta?Ne čujem te!?!!?"-zapravo ga je čuo više nego dovoljno,ali se pravio da nije dok se približavao kompjuteru  i na njemu još više pojačao glazbu.

Austin uhvati prvo što mu je bilo na dohvatu ruke,a to je bio mali kip s nožićem u ruci koji je stajao na stoliću ispred Marcusove sobe,te baci u ekran.

Marcus se naglo digne s kreveta.

"Neee!!!!Sav moj život propadoše."-onda se okrene prema Austinu i telepatski kaže. 

"You bitch!"

Dignuo se s kreveta da izvadi kipa iz ekrana te reče.

"Zapravo si mi napravio uslugu.Sad ću dobiti bolji,glasniji..."-naglasio glasniji-".....kompjuter,a tvoji roditelji će biti ljuti na tebe."-napravi tužan pogled.-"A znaš koliko tvoja mama  voli taj kip."

"Ne voli ga."-brani se Austin.

"Bez brige pobrinut ću se za to."

Austin se vrati natrag u svoju sobu,uživao je u nekoliko sekundi mira kad čuje opet muziku.Marcus je ovaj put  pustio s njegovog mobitela.Lily i Roxanne su cijelo popodne razgovarale preko telefona.

"Da znam.-kaže Lily dok je zatvarala  vrata frižidera.

Odjednom dođe njena mama i odlučno reče.

"Idemo u kupnju."

"Sorry,jesi ti rekla idemo kaoo množina,više nas."-kaže Lily.

"Da.Cijelo vrijeme si u kući,trebaš malo zraka."

Vječni ratWhere stories live. Discover now