Bila je noć,a jedini budni u Susaninoj kući su bili njezini roditelji, šaputali tako da ih nitko ne čuje.Susana se strašno osjećala zato što je propustila bitku,propustila priliku da pomogne vlastitoj obitelji i zbog čega,zbog ljudi pardon zbog "prijateljica" koje jedva poznaje dok svoju obitelj zna cijeli život.Nikad ne bi napravili isto što je ona danas,okrenuli leđa jednom od njih.Kad je došla ispričavala se najiskrenije što je mogla makar je znala da nema nijedne isprike na svijetu koja bi opravdala njezino ponašanje.Svi su joj govorili da se ne ljute,da se ona ne brine,pa naravno to je obitelj oni opraštaju jedno drugom.Rekli su joj da se odmori malo, da joj treba puno snage za sutra. Dok je odazila,taj trenutak kad je svima prelazila preko oči, u njima vidjela je mješavinu sažaljenja prema njoj i polovicu oprosta.Taj dan joj se vrtio u glavi kao neki ružan san kojeg je sanjala,nije nešto što bi htjela zapamtit',ali ne možeš ga izbiti iz glave.Nakon pola sata uzaludnog prevrtavanja u krevetu nadajući se da će zaspati odlučila je popiti čašu vode, možda će joj nakon toga biti lakše spavati.Bila je tiha da ne probudi nekoga ipak je bilo 4 ujutro.Spustila se niz prve dvije stepenice kad je vidjela mamu i tatu kako razgovaraju,približila se rešetkama stepenica da čuje o čemu raspravljaju tako kasno.
"Zaista se grize zbog toga."-reče Lisa.
"Znam.Nije bilo uredu ono što je učinila,ali sa druge strane nije napravila to namjerno.Vidjela si da je došla kući sva uspuhana,jadnica je sigurno trčala do Starog dvorca cijelim putem samo da stigne na bitku."-kaže Dave.
"I šta ćemo sad??"
"Nemam ideje očito se previše vezala za te ljude,odmah je pronašla prijatelje,voli ići u školu jer se tamo druži s njima."
"Tog smo se i bojali kad smo odlučivali hoćemo li doći natrag"
Susana je odlučila slušati cijeli razgovor da vidi šta zaista misle o njezinoj pogreški,ali što je svaku minutu duže ostala njezina savjest ju je još više probadala u srce,gazila njezinu dušu i poremetila mir u glavi.Otišla je u sobu kada više nije mogla podnijet toliku bol,legnula je i pomislila
>To je to, niže od ovog nitko ne može past.<
Sutra dan u školi vukla je noge po podu,prvo ju je Mike tješio,pa se jedva riješila svojih prijateljica koje su na neki način bile krive za sve ovo makar nije nikoga krivila osim sebe.Mislila je da se riješila svega i da će ovaj dan nekako preživjet sama kako je željela, kad na nju naleti zadnja osoba koju je htjela vidjet ne samo tada nego uvijek.
"Gdje si ti bila moja najdraža mučenice?"-uleti Marcus tako naglo da se jedva snašla i stane ispred nje da joj blokira put.
"Nisam mislila da ću ovo ikad reći,ali zastvarno nisam raspoložena da te ponižavam-opet."-odgovori Susana takvim slabim glasom da je Marcus primjetio da nešto nije uredu.
"Hahahaha tako je slatko što misliš da si me prije ponizila."
"Joo da, pa osobu poput tebe, koja nema srama,ne možeš ponizit,a da to oni primijete."
"Jako dobro uzvračaš.Reci mi jer si smišljala sve moguće uzvrate samo do 3 ili 4 sata u noći."
"Ni jedno ni drugo.Sad pusti me da prođem."
"Aaaa neće ići tako mačko.Vidim da si zbog nećeg tužna.Reci Velikom zavodniku zbog čega?"
"Nisam znala da ti je stalo."
"Nije,samo želim te provocirat zbog toga cijeli dan."
"Odi k vragu!"
"Sve za tebe,ljepotice."
Marcus je htio nešto reći,ali je čuo smijeh neke lijepe cure,okrene se prema njoj i napravi facu zadovoljstva,okrene se natrag i reče
"Rado bi čavrljao s tobom i učinio tvoj dan još gorim,ali priroda me zove."-nakon što je završio rečenicu zatrči se i namjerno sudari u lijepu curu te počnu razgovarati s njom.
Susana je cijelo to vrijeme mrdala glavom lijevo,desno i u sebi rekla>Koji idiot!<
Tijekom dana prestala ju je grist savjest,osjećala se bolje.Lily i Roxanne su je dopratili do početka šume.Htjeli su posjetit njezinu kuću po prvi put, bile su jako znatiželjne kako izgleda,ali Susana je izmislila: pošto je padala kiša jučer, da je sve blatnjavo i mokro pa bolje da ne(ovo je bilo najgore vrijeme da posjete njezinu kuću).Dalje je nastavljala sama,bilo je sve tiho samo pokoji cvrkut ptica,ali odjednom začuje šuštanje među granjama.Zastaje-malo pogleda nalijevu,pa onda nadesnu stranu,polako i oprezno,ali ništa ne uoči.Nastavila je hodat ,mislila je da je ptica poletila s grane,nakon nekoliko sekundi opet taj šuštaj samo ovaj put je imala osjećaj kao da je netko promatra,zabrinula se.Odjednom zaskoči njena leđa neki čudan stvor.Koža mu je crna,jako mršavo tijelo,gubavo se kretao,velike nokte koje više sliče kanđama,na licu je imao velika pseča usta i male skoro neprimjetne oči.Susana se brzo izmakne tom napadu,ali stvora to nije usporilo.Odmah se okrene i ogrebe je kanđama po obrazu.Susana obriše krvu što joj je curila,uspravii se i svojim rukama kruži sve dok ne napravi crni tornado koji se vodoravno pruži od nje prema neprijatelju.Tornado otpuše stvora kroz drveće.Prođe nekoliko sekundi i stvor skoči iz krošnje drveća na Susaninu facu.Odupirala se,ali bez rezultata sve dok se nije pretvorila u divovskog crnog psa i istresla ga s glave.Dok je bio na tlu odmah ga je napala, bez oklijevanja ga je htjela raščerupat na komade.Stvor se borio neko vrijeme,ali kad je skužio da gubi počeo je trčati prema šumi u nadi da će je među drvećima izgubiti,što i je nakon kratkog progona.Susana se pretvorila u natrag u sebe zabrinuto gledajući prema smjeru gdje je zadnji put vidjela stvora.Potrčala je brže bolje prema kući jer je znala tko joj je bio napadač.
Jako mi je žao što mi je trebala cijela vječnost da napišem ovo poglavlje,ali ću se potrudit da brže pišem.Sorry :)
YOU ARE READING
Vječni rat
RomanceNapeto, duhovita priča u kojoj se sukobljavaju Lordovi kaosa i Lordovi smrti. Susana iz Lordova smrti i Marcus iz Lordova kaosa su suđeni da idu u istu školu, sjede zajedno na nekim satovima i ponekad se druže s istim prijateljima.Otkrite koje sve...
