Vječni rat

Zauvijek ona - 1. dio

Ležala je u svom krevetu punih pet dana,nije se micala,ponekad bi izgledala kao da je mrtva.Lily i Roxanne su pitale ,svaki put za nju, njezinog brata,ali on bi se ubrzo uozbiljio te okrenuo glavu i otišao bez odgovora.U četvrtak popodne Lisa i Becca su razgovarale pred njezinim,pritvorenim,vratima sobe.

"Sad je pak siva.Pokušavala sam je odazvati..."-skoro da ne zaplače očajna mama-"....ali ne reagira kao i na sve drugo."

"Još uvijek nije mrtva,uostalom znamo lijek,možemo je spasiti."-tješila ju je baka.

"Da,ali znamo koga moramo pitati za lijek,a oni su se dugo godina nadali za ovaj trenutak."
Tada su začuli teško disanje,ona se budila.Lisa se brzo okrenula te iznenađeno rekla.

"Susan."

U njezinoj školi bio je odmor,Lily i Roxanne su sjedile u jednoj klupi dok su promatrale Susaninog brata kako sam,zamišljen sjedi na drugom kraju vrta.Usput su skužile da Jack stalno ide van, kad imaju odmor, posjetiti ih,vide ga na igrališu kako se igra s njegovim vršnjacima,ali sada kao da je propao u zemlju.Odjednom dođe njegov tata Dave,nisu mogle skužiti jel je bio uzrujan ili sretan.Prišao je Mikeu i šapnuo par riječi zbog kojih je Mike doslovce odskočio od klupe,te pošao za njim.

"Pitam se šta je reko?"-upita Lily dok su hodale niz hodnik nakon šestog sata,a Mike je otišao prije trećeg,još ga nije bilo.

"Nije naša stvar.Nak i ovak ćemo ju posjetiti danas poslije škole,bilo bi vrijeme."

"Ne mogu danas,moja mama ima goste.Navodno moram i ja biti tamo da ne ispadnemo nepristojna obitelj.To uvijek radi kad imamo prijatelje daleko od nas,pa nemaju vremena vidjeti kakvi smo zapravo."

"To je tako tužno."-mrtvo ozbiljno će Roxanne.Lily se izbelji.

"Ja ću biti dobra prijateljica pa ću je posjetiti bez obzira na sve."-pravi se anđeo, Roxanne.

Marcus hoda zabrinuto dolje-gore po sobi.

"Vidim da nsi danas u školi,razlog?"-upita Austin.

"Pusti me sad!"

Austin je krenuo otići,ali se naglo zaustavi te reče.

"To je zbog Susan, svi znamo.Jednostavno je posjeti.Bit će ti bolje."

"Da kao da će mi oni dati da se približim njima,posebno njoj.Uostalom nije zbog nje."

"Naravno da nije"-ode.

U kući Lordova Smrti svi su bili okruženi oko Susaninog kreveta.Bila je budna,ali jedva živa,svaki uzdah joj je bio sve teži,svaka upornost za prikupljanje dovoljne snage, da digne ruku, je bila uzaludna.Mogla je razgovarati,jedva,toliko se mučila da je njezinoj obitelji bilo draže kad je spavala.Mike je sjedio na malom stolcu do nje,a Jack pokraj njega.

"Oprosti.........mi..."-kaže Susan.

"Nemoj.Nemaš se zbog čeka  ispričavat'."-reče Mike.

".....Ej..."-polaganim pokretom pogleda Jacka i osmijehne se najviše što je mogla,a to nije bilo puno.

Jack nije ništa rekao,samo se osmijehnuo te su mu suze navrle na oči.Becca ga je primila za ramena,tiho rekla idemo,te su otišli.

"Šanse.........mi ni...(zakašlje)...nisu....dobre..."-izjavi Susan.

Mike joj čvrsto primi i poljubi ruku, što je značilo da je odgovor toliko bolan da ti nemam snage reći, što je Susan znala.Negdje predveče je počela padati kiša.Sve je bilo blatnjavo,ali Roxanne nije odustala od posjeta prijateljici.Odjednom začuje zvuk mobitela,izvadi ga iz džepa i javi se.