Limbo

11 1 0
                                    


Po svršetku ture u podzemlju noge će mu ponovo gaziti tlo zemaljsko. Iznova gnječiće mrave ka krst njegov njega. Satrati ih u tlo iz kojeg samo što je iziš'o. Na pragu paklenog praga stoji. Nepokolebljiv. Zna da ga u prvom krugu ne čeka on. Čeka ga pust pejzaž kojeg su izravnali Grčki mislioci svojim hodom tamo - nazad, nevernici i nekrštenjaci. Zrno pred prvi korak bubne opne mu zagolicaju bolni uzdasi i jecaji nevernika i nekrštenjaka čije duše lutaju po večnoj ravnici, utonjene u bol. U moru čamotinje i jecaja u uho mu iznenada uklizi jedna poznata fraza koju je ponavljao antički odeven belokosi starac:  - "Brige bi nas trebale voditi u akciju, a ne u depresiju. Nijedan čovek koji se ne može kontrolisati nije slobodan."  - U toj nepresušnoj livadi praznine ugleda starca kako sedi na poleglom Korintskom stubu, koji klateći se ponavlja ovu frazu iznova i iznova. Čini se u nedogled. Ponavlja je od kada je na večni počinak pušten u Limbo. I danas poznati matematičar koji je smatrao da brojevi daju harmoniju, čovek čije ime rađaju dve reči, pita i gora. Na Ulrihovu sreću ili nažao nije se dugo zadržao. Voz je spor a stanica još 8. Nije počašćen dugim bivanjem u Limbu jer tu sitni grešnici i antihristi su.

Čuveni HadWhere stories live. Discover now