Karta za pakao

4

Tog dana sudbina se poigrala sa njom. Kao da nije dovoljno bilo sve sto je prezivela. Tog dana kuca do kuce, i slucajna greska u hvatanju podataka njenog asistenta u kojoj je pogresio broj. Dovela je ravno u pakao... 

Pokucala je na vratima, a strog glas koji se oglasio sa " sta kucas udji jebo te"  koji kao da je  stigao iz daljine. Zar asistent nije rekao da je gospodin bio ljubazan?
Kada je usla u kucu, krenual je reci " dobar dan" no snazan vrisak je prekine u namjeri. Noge su joj zadrhtale jer taj vrisak je nastao nakon snaznog udarca koji je odzvonio.

-" Dante jesi li?"

Opet se muski glas zacuo, kada je provirila u prostoriju. Proklinjala je sve redom, zaboravljajuci da pobjegne isti tren.

Na plafonu, naopacke visila su 2 momka, a  druga dvojica su ispijala pice u polu praznoj kuci. Kao opaljena krenula je da bjezi sto dalje, ali kada samo zakoraci svom snagom biva zakucana u muska snazna prsa koja nijesu ni mrdnula od siline kojom je ubila u njih.

Ne uspje da vrisne, vec njegova ruka brzo odreaguje stavljajuci joj je na usta i time sprijeci da svi cuju njenu prestrasenu reakciju.

-" Radoznalost je ubila macku"

U mozgu joj je odzvanjalo bas ono sto je pre par trenutka rekla njena podsvest, a na sav glas sada momak kom je jedino oci uspjela da vidi.  Tamno plave oci su gledale njene i dalje je ne pustajuci dok stoji zakucana uz njega.

-" Dante brate?"

-" Tu sam Martine, dolazim"

Taj glas jezio je svaku njenu zilu, taj ostri gals, te ostre crte lica

-" Ko te je poslao?"

Pitao je tiho.

-" Rod si ova dva nitkova?"

Opet je pitao tiho, ne sklanjajuci ruku, a jos manje pogled sa njenih ociju.

Iz ruke mi istrgne papire, kratko gledajuci u njih.

-" Agent nekretnina Ema Stone je zalutala na pogresnoj adresi... Budi tiha"

Sklonio je njegovu ruku ne odvajajuci je od sebe.

-" Nisam nista vidjela, odmah cu otici odavde"

-" Znas da takve stvari cak ni u filmovima ne mogu da se dogode"

-" Molim vas imam dijete, on ima samo mene... molim Vas necu nikom reci"

Njena hrabrost je isparila kao dim u nebo,  pistolji i palice koje je vidjela, tamna sena lika koji je gleda  kao prijetnju cinila je slabom. 

-" Sta se desava brate?"

Najbolji prijatelj, poput brata kog nikad nije imao izasao  je iz prostorije. Na tren se zakopa u mjesto gledajuci svog najboljeg  prijatelja tjelo uz tjelo sa vitkom, kratkokosom plavusom koja je poprilicno  zgodna. Privlacna muskom rodu jer je poput nacrtane slikarove muze koja ne postoji tako savrsena.

-"  Ko je to?"

-" Trgovac nekretnina Ema Ston, koja ima dijete i mislim da nas je pomjesala sa komsijama"

Odmakao se od  nje i sada je detaljno spustio pogled od glave do pete.  Znao je njemu sudbinu, ali nekako  taj miris koji je sirila, miris ljubicica ga je terao da se proispita. Nije samo miris, djelovala je kao neko dijete, lijepa i uplasena. A opet snazno je stajala bez suze u ocima

-" Sta cemo brate?"

Pitao je  Martin po malo oklevajuci da cuje odgovor.

-" Uvedi je sa momcima"

-"  Nisam nista vidjela, nisam nista vidjela necu nikome reci da sam bila ovde"

-" mmm pa ne, ne, ne... Imamo mi pravu stvar za tebe kako sa sigurnoscu znamo da neces nikom reci"

Martin je rekao po malo se smjeskajuci dok je vukao ka prostoriji gde su momci objeseni naopacke.