9

791 58 17
                                    

Vanja

Nemogu da suzbijem svoj osmeh od kada smo napustili stan

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Nemogu da suzbijem svoj osmeh od kada smo napustili stan. On stalno radi nešto što me nasmejava i opustila sam se.

- Vodim te na rucak- kaže mi kada se nađemo ispred zgrade.

- Nema potrebe zaista imam drugi sastanak za sat vremena.

- Za sat vremena prase možemo da pojedemo hajde dođi- opet se nasmejem na njegovu opasku i shvatim da ne vredi da se opirem jer on nece odustati.

- Kada da prebacim pare na racin?

- Zaista ceš da kupiš stan ?

- Vec sam ti rekao znam šta želim.

- U redu onda sredicu danas potrebne papire i sutra možemo kod notara. Procedura je ista kao i prošli put tvoje je samo da se pojaviš.

- Samo reci vreme i bicu tamo.

-Javi cu ti kasnije da proverim kada sam slobodna jer ne nosim belježnik sa sobom.

- Nema frke kada god tebi odgovara ja i onako još uvek ne radim pa imam slobodno vreme na pretek- pokloni mi svoj preljepi osmeh.

Jeli smo u miru i taman smo završili deset minuta pre pocetak mog sledeceg sastanka. Pozdravili smo se i uputila sam se natrag u svoj ured. Sledeci klijent nije bio uopšte zahtevan i želeo je jednostavan stan u kome bi se uselio što pre jer se razveo i trenutno živi u hotel. Takvih stanova je mnogo na mojoj listi a i pošto mesto nije bilo bitno odabrao je tri stana koje želi da pogleda sutra. Odlicno ali ja moram da pronađem sat vremena slobodno da odem sa Veljkom kod notara.

Veljko je bio prizeman momak i mislim da sam pogrešno protumacila njegovo ponašanje jer on je samo fin prema meni ništa više od toga. Na pocetku sam mislila da mi se udvara ali to je bilo verovatno zato što sam to željela a ne zbog toga što je on to zaista radio.

Isfrustrirana sam jer nemam vremena da izađem i da pronađem momka. Od jutra do mraka sam na posao i nedostaje mi seks. Od prodaju objekta zaradaila sam jedan posto od celokune sume koju je Veljko platio a to je bilo dve hiljade i petsto eura. Kada sam stavila po stranu novac za sve troškove  ostale su mi cisti hiljadu eura što je bilo savršeno. Razmišljala sam šta da kupim sebi i odlucila sam da je najbolje da si kupim vibrator. Za te pare mogu da odaberem neki luksuzniji u savršenoj velicini pa cak i sa cirkonima ili svarovski kristalima  jer sumu koju sam imala na raspolaganju nije bila mala.

"Koliki je njegov polni organ?...- to je bila tema za razmišljanje i posvetila sam se tome celu noc. Kao da sam radila na proektu za NASA a ne razmišljala o polnom organu dokaz su bili moji podocnjaci sa kojima sam se susrela u ogledalu ujutru.

-Dali sam se zaista zaljubila u njega?- postavim si pitanje sama i vidim da mi na samu pomisao na njega oci blistaju sa posebnim sjajom. Definitivno jesam iako to nisam smela da dopustim sebi. Ja ni sa starijim muškarcima nisam mogla da znam na cemu sam pa kako cu sa njim. On je mlađi i bila sam uverena da su njegove misli i razmišljanja potpuno drugaciji od mojih.

Ja sam gazila tridesetu i bilo mi je vreme da se udam i da rodim decu. To me je zabrinjavalo jer nisam imala ni momka i bila sam daleko od ostvarenje svog sna. Niko nije vršio pritisak na mene po tom pitanju jednostavno sama sam sebi to utovila u glavi i nisam si mogla pomoci. Dijana i Dunja su imala po dvadeset i sedam i bili su Veljkovog godišta tako da imale su vremena za to ali ne i ja.

Sredila sam se i u pola devet sam krenula na posao. Sinoc sam Veljku poslala poruku da se nađemo kod notara u jedanaest sati i da mogu da mu predam kljuceve nakon što obavimo proceduru oko prepisivanje stana i uplatu novca. Nije bilo ništa novo to sam radila svakog dana osim što mi je danas mozak i dalje bio okupiran sa njegovim penisom.

Nisam bila normalna to mi je bilo jasno ali sam se nadala da niko nece videti ni primetiti koliko su mi misli prljave.

Pre jedanaest sati vec sam bila na određeno mesto. Veljko još uvek nije stigao i imala sam vremena da se saberem. Ja sam odrasla i zrela žena zaboga nemogu sebi dopustiti ovakvo ponašanje.

Dunja je radila u banku koja se nalazila na par koraka od notarske kancelarije i kao da je osetila da sam tu  izašla je napolje.

- Stigla si ranije?

- Samo par minuta- primetila je moje stanje pa me suosrcajno pogledala.

- Šta se događa?- na to pitanje sam samo teško uzdahnula i nije bilo potrebe da išta kažem ona je sve shvatila. Dok smo stajale videla sam kako Veljko izlazi iz svog automobila i krece u našem pravcu.

- Stigao je- prošaptam a ona se zakikoti kao i uvek. Njen kikot i meni izazova smeh jer je zarazan.

- Zdravo izvinjavam se što kasnim- kao i uvek sagne se i poljubi me u obraz.

- Nisi zakasnio ja sam ranije došla- uspem da sastavim recenicu dok mi srce lupa kao ludo. Cujem Dunjin kikot i prostreljim je pogledom a ona se uozbilji.

- Ovo je Dunja moja drugarica- odlucim da ih upoznam.

- Drago mi je ja sam Veljko- pružio je svoju ruku ka njoj.

- I meni je drago - rukuju se i vidim iznenađenje na njegovom licu.

- I ti si iz Hrvatske?- upita je

- Jesam- potvrdi ona dok suzdržava smeh.

-Pa kolko vas je ovde iz tog kraja?

- Bolje da neznaš ali pošto sam cula da ceš živeti ovde shvaticeš da ima više Hrvata ovde nego u Hrvatskoj - kaže mu ozbiljno.

- A ja se pitao šta cu da radim sam u ovom gradu kad ono svi smo ovde naši- nasmije se Veljko.

-  Tako smo se i mi upoznale ne brini eto imaš Vanju a ako ti zatreba nešto  ja radim tu u banci pa svrati slobodno. Ja sada moram da se vratim unutra a vi obavjajte vaše poslove- mahne nam i vrati se u banku.

- Koliko Hrvata ima ovde?- on je zaista iznenađen od tog saznanja.

- Pa ja poznajem Dijanu i Vanju one su mi najbolje drugarice. Dijana je iz Dubrovnika a Dunja iz Zagreba i upoznale smo se pre sedam godina- objasnim mu.

- Koliko je svet mali- promrmlja i krenemo kod notara.

Da preživim ovaj dan pa da napokon pobegnem od njega.

Hvala vam na citanju ♥️😘

𝒟𝓏ℯ𝓃𝓉𝓁𝓂ℯ𝓃 𝒾 𝒟𝒶𝓂𝒶 🔚Where stories live. Discover now