19

764 61 10
                                    

Veljko

Ulazim u stan umoran ali cim cujem muziku kako dopire iz kuhinje umor nestane

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Ulazim u stan umoran ali cim cujem muziku kako dopire iz kuhinje umor nestane.

Vec tri meseca kako smo ja i Vanja u vezi i savršeno smo se uklopili. Nema trzavice niti nesporazumi a to je zbog toga što je ona zrela i ostvarena žena pa nemože ništa da je poljulja.

Posao u firmi napreduje savršeno ali umorio sam se i potreban mi je odmor, bar nekoliko dana daleko od svega.

- Dobro došao ljubavi- nije se ni okrenula ali osetila je da sam tu.

- Bolje te našao- zagrlim je sa leđa i poljubim u vrat.

- Šta kuvaš?

- Svašta nešto. Završila sam ranije sa posla pa sam imala više slobodnog vremena- zaista kuva svašta. Vidim tri šerpe kako kuvaju na šporetu, Vidim kako se nešto pece u rerni i taze ispecen domaci hleb.

- Ko ce sve to da pojede? - pitam zbunjeno. Možda imamo goste a ja za to neznam.

- Mi naravno. To su jela koja mogu da se zamrzne a mi smo stalno na poslu do kasno pa umesto da kupujemo pice i razne gluposti odmrznucemo pravu hranu i lepo cemo da jedemo.

Mi ne živimo zajedno ali ona spava kod mene i ja kod nje svako vece naizmenicno. To je glupo jer nam je potrebno samo jedno mesto.

- Razmišljao sam da idemo na odmor par dana.

- U sred radne nedelje?- pita zaprepašteno.

- Nisam rekao odmah mila mogli bi sledeceg vikenda a do tada bi organizovali stvari ovde. Zvacu Tomislava da dođe i da me zameni na par dana a i ti možeš da središ sa zaposlenima da se snađu bez tebe malo.

- Gde idemo?- vec vidim da joj se sviđa moja ideja.

- Iznenađenje ti samo spakuj kofer ostalo prepusti meni.

- Odmor u sred radne sezone? Hajde i to dadoživim- cudi se i izmami mi osmeh.

- Doživeceš ti puno toga samnom tek sam poceo.

Volim je i nemogu da zamislim svoj život bez nje.

Prva stvar za obaviti sutra ujutru- Nazovi brata.

Dolazim u firmu i kao i svako jutro u proteklih tri meseca doceka me Dijana. Ta devojka je zlatna neznam šta bih radio bez nje. Cim uđem u kancelariju ona uđe zamnom i pocne da cita današnji raspored.

- U redu stani!- prekinem je

- Šta je bilo ?- pita zbunjeno.

- Moram da obavim jedan privatan razgovor pre nego što pređemo raspored. Zvacu te kada završim jer moramo na napravimo neke izmene.

- U redu - napusti moju kancelariju a ja nazovem brata.

- Cao mali šta ima?- vec naslucujem da sledi podbadaje.

- Ništa evo upravo sam došao u firmi. Šta radiš ti?

- I ja radim- otpuhne .

- Hteo sam da te zamolim da dođeš i da me zameniš na koji dan...

- Nema šanse- odmah odbije bez da me sasluša do kraja.

- Daj brate molim te.

- Šta ceš ti da radiš u tih par dana?

- Idem sa Vanjom u Parizu.

- Ti bi da šetaš dok ja rintam je li?

- Želim da je zaprosim- kažem istinu jer je to moj plan. Znao sam da ce da pristane jer to je moj brat. Nije bilo potrebno dalje ubeđivanje i dolazi cim sredi stvari sa Milošem u Zagrebu.

A sada Dijana. Nazovem je i sacekam je da dođe pa kada se smesti krenemo da pregledamo današnji raspored i obaveze za sledecu nedelju.

- Onaj sastanak što je u vezi proširenja  posla sa vlasnike butika za obucu pomeri za cetvrtak jer od petak necu biti ovde par dana.

- Gde ideš?- pita bez pardona.

- U Parizu.

- Woow divno ali šta ceš tamo? - nastavja da me ispituje.

- Zaprosicu Vanju - priznam jer mi treba njena pomoc.

- Juhuuuu- pocne da skace i da tapše a njena reakcija me nasmeje.

- Znaš ja cu da budem vaša kuma- obavesti me iako mi to nabija na nos vec dva meseca.

- Naravno zbog toga sam ti i rekao jer treba da idemo i da odaberemo prsten ovih dana.

- Pa to je lako- odmahne rukom lagano.

Lako je njoj ali niko ne pita kako se ja osecam i koliko se bojim da me ne odbije.

Dijana je rezervisala karte za petak i sobu u hotel koji ima pogled na Ajfelovu kulu. Nije me briga za cenu jer želim sve da bude savršeno. Ostao je samo još prsten ali sutra idemo sa Dijanom i to da obavimo i nakon toga cekacu petak.

Veceras idem u njen stan. To vucaranje na dve strane me umara. Pola mojih stvari su kod nje a pola njenih su kod mene i ne razumem zašto ne živimo zajedno.

"Možda zbog toga što je nisi pitao da se preseli kod tebe?"- savest mi postavi pitanje i to je istina. Nisam je pitao jer nisam želeo da je požurujem ali ako sve prođe po planu planiram da kupim neku kucu jer oba stana imaju samo po jednu spavacu sobu a za porodicu nam treba više prostora.
Sve sam ispranirao a na njoj je samo da kaže Da.

Vreme koje provodim sa njom donosi mi spokoj. Na primer sada u ovom trenutku dok oboje ležimo na sofu i gledamo film koji je ona odabrala oboje šutimo ali meni je lepo jer je ona u mom zagrljaju. Ne želim ništa više ali ne prihvatam ni ništa manje od ovome što imamo a to je bezuslovna i bezgranicna  ljubav.

Hvala vam na citanju 🥰😘






𝒟𝓏ℯ𝓃𝓉𝓁𝓂ℯ𝓃 𝒾 𝒟𝒶𝓂𝒶 🔚Where stories live. Discover now