»260 pages.«

e i g h t

„Gate, postao si najveća tračara u cijeloj školi. Laskam li ti imalo?" 

Plavooki momak me bezobrazno gledao ispod tamnih naočala, smiješeći se.

„Itekako laska čuti to iz vaših usta gospođice Robinson.", napravio je facu kao da je dirnut mojim riječima, u sebi vjerovatno pucajući od smijeha. 

Moron.

„I, znači Amanda je izgubila nevinost s Damonom?", ponovila sam njegove maloprijeđašnje riječi, potvrdujući ih.

Prevrnuo je očima.

„Pa da, ej, znaš da se Damon oduvijek palio na djevice. Ali, ko se ne pali na njih?", slegnuo je ramenima, prativši očima moje klimanje glavom. 

U pravu je. Svakog pali netaknuto.

„Gate, idi kući bez mene. Ja moram da ostanem.", rekla sam pokušavajući da izbjegnem njegov znatiželjni pogled.

Nakon što je nekoliko trenutaka intenzivno buljio u mene očekujući da posustanem i kažem mu zašto ostajem duže, vrisnula sam njegovo ime:„Gate! Neću ti ništa reći!"

Strpao mi je malu krofnicu koju je držao u ruci u usta, ušutkujući me:„Ššš, neko će pomisliti da te jebem." Nakon čega je pogodite šta?

Prasnuo u smijeh, naravno. No, nakon nekoliko sekundi smijanja i mog ozbiljnog stava...

„Okej, okej, idem kući. Ćao, Ann.", poljubio me u obraz, ostavivši namjerno čokoladnu mrljicu.

„Baš si konj!"

(...)

,,Ovo radim zbog Trouble'a. Ovo radim zbog Trouble'a.", ponavljala sam sebi dok sam prilazila momku tamne kose, koja je odogovarala njegovom imenu.

Black. U zadnjih mjesec dana vješto sam izbjegavala susrete s njim, ali kada mi je Trouble rekao da ću od Black'a trebati uzeti nešto što mi je on poslao, rekla sam 'da' bez razmišljanja. 

Sviđa ti se, Anna Sophia Robinson. Sviđaa ti see! Glupi glas u dubini moje glave brbljao je nešto nerazumno. Ili ja to ipak nisam htjela čuti.

,,Hej, Anna.", sramežljivo se osmjehnuo, ne pogledavši me u oči već tupo gledajući u svoje patike.

,,Ćao, Black.", moje riječi kao da su mu udahnule život te je sa sjajem u očima podigao pogled na mene, sada se već šire osmjehujući.

,,Pa, šta ima?", poželjela sam grubo mu odbrusiti kako nema ništa i reći mu da mi konačno da taj glupi papir, ali nešto u njegovim očima, neki blijedi tračci nade, zaustavili su me.

,,Ništa..", usmjerila sam pogled na svoje nokte nalakirane u crno, ,,Kod tebe?"