n i n e

70 7 0
                                    

„I pick my poison and it's you..", pjevušila sam tiho, propinjući se na prste, te okrećući u vazduhu.

Nisam neki talenat za ples, pogotovo ne za balet, ali koga briga, radim ono što mi se sviđa!

„Anna, koji je tebi đavo?",mamino lice se izobličilo u zbunjenu grimasu.

„Ne znam.", rekla sam tiho, „Ne znam.", ponovila sam glasnije. „Ne znam, ne znam, ne znam!", sada sam već vikala, skačući po krevetu i smijući se.

„Zaljubila se.", promrmljala je ispod daha, no opet dovoljno razgovijetno.

Srušila sam se na čistu posteljinu, promatrajući plafon, koji je bio ukrašen sitnim zvjezdicama. Te zvjezdice sam dobila za peti rođendan, ujko je rekao da svijetle u mraku. I zaista, svijetlile su. Sjećam se koliko sam uzbuđena bila, znala bi ih posmatrati dok ne bih bila toliko pospana i umorna da nisam znala gdje se nalazim. Mama me često grdila zbog toga što umjesto da spavam posmatram zvjezdice do kasno u noć. Ali nije htjela da ih skine. Sada..bacim pogled ponekad na njih noću. Jedva da svijetle, mali žuti tračci svjetlosti neprimjetno isijavaju iz njih. Savršena metafora za mladost - pomislih. Bude, osjećaš se čilo, zdravo, kao da možeš da uradiš bilo šta, i onda nastupi starost. Tako lijepa nekima, a nekima opet tako bolna. Savršena metafora za zaljubljenost, takođe. Mama mi je jednom rekla:„Svaka supa (juha) se ohladi ukoliko je ne podgrijavaš. Isto tako je i sa zaljubljenošću." Sjećam se svog prvog poljupca. Vozili smo se tramvajem. Zvao se Declan. Imala sam trinaest, kupio mi je šećernu vunu, koja mi se nije svidjela jer mi se zalijepila za prste i odjednom sam bila tako ljuta na tu vunu jer sam mislila da izgledam užasno i ne dovoljno lijepo zbog nje. Poljubio me pred mojom kućom, usne su nam se lijepile zbog slatkoće šećerne vune, ja sam se pogubila, dok je on znao šta radi, sve je to bilo tako trapavo ali sam se ja poslije toga osjećala moćno, ponosno. Bila sam u iskušenju da sebi nalijepim na čelo 'Anna Sophia se poljubila' i tako hodam po školi, praveći se važna. Nisam to uradila, hvala Bogu. Danas je on pravi tatin sinčić, no tada je nama, djevojčicama, bio uspjeh imati svoj prvi poljubac s najpopularnijim momkom u razredu. Doduše, sada sklanjamo pogled jedno od drugog...ne zna se koga je više sramota. Tada sam se poljubila s njim jer su mi priče:'Ha-ha, jadnica se nikad nije poljubila s dečkom' smetale. Sada shvatam kako je to poprilično glupo, aali...Prvi put u životu želim nekoga da poljubim jer ja tako želim. I prvi put taj neko je daleko. Zacopala sam se u Trouble'a, priznajem. Ne ozbiljno, već onako, smotano, dječije. Ali kada se vratim unazad...imala sam 28373 sitnih simpatija. Jasper, koji je imao prelijepe plave oči. Jayden, koji je trenirao fudbal i sve djevojke su naprosto bile lude za njim, pa je i mene uhvatilo kravlje ludilo. Theodore, koji mi se jednom osmijehnuo i kupio mi kroasan u šestom razredu. Elijah, koji me uštinuo za obraz, rekavši mi da sam slatka kad se ljutim. Ethan, koji mi je rekao kako mi je majica lijepa. (To je bila moja nova majica koju sam jedva dočekala obući da bih vidjela reakcije u školi.) Andrew, koji mi je pomogao iz matematike. Oscar, koji mi se zagonetno smiješio na školskim hodnicima. Alexander...rekao mi je da sam zgodna, a onda poljubio Emily u petom razredu, i moje srce se slomilo. Owen, koji mi je platio taxi. Josiah, koji mi je dao svoju jaknu na ekskurziji. Blesavo, zar ne?

„Prestani tako sjetno uzdisati i maštati, nego ustani i pomozi mi!"

-Pripovijedačeva Perspektiva.-

Samo ulicu dalje, (kada biste se provukli kroz žbunje komšinice Collins stigli biste i brže od dvije minute) zagonetni Trouble, ali, za vas Black, obratio se ponovo svom starom prijatelju.

Desire, stari moj.

Ne znam ni koji je datum, ni koja godina. Osjećam...osjećam kao da sam nešto u životu zapravo i postigao. Uspio sam. Anna Sophia je zaljubljena u...mene? Da..to baš i ne zvuči kao praavog mene, ali shvataš poentu. Zaljubljena je u mene kao mene makar i pod tuđim imenom. Znam, znaaam, sad bih trebao razmišljati o tome šta će biti kada bude tražila da se nađemo, upoznamo..ali znaš šta? Previše sam srećan sada. Previše adrenalina i euforije kola mojim venama. Ali riješiću to, obećavam.

Pitanje je da li ćeš to stvarno uspjeti riješiti, Black.

A/N

Evo Maše, again. Mene je sramota. Raspust, ja ništa ne pišem. Ali isto tako, raspust, ja se ulijenila. Raspust, ja inspiracije nemam. Sad će škola, imam tonu inspiracije. Ali, baš zbog škole sam i stavila -slow updates- nastavaka će biti, ali usporeno. Ne planiram da odustanem od ove priče. :) Dap. Pjesma na početku je Rita Ora - Poison. Imate je gore, oni koji su na telefonima. ⬆

Well, to bi bilo sve. Komentari? Voljela bih vidjeti barem dva opširna. :)

haterness.

»260 pages.«Onde histórias criam vida. Descubra agora