Treće poglavlje

302 20 10
                                    

"Budi se spavalice jedna." Ceca mi zaurla na uvo, a kako je u prvi mah tako sanjiva i uspavana ne prepoznam, vrisnem i odskočim tako da padnem sa kreveta pored njenih nogu. I sada me pored glave boli i ostatak tela. "Jesi dobro tu dole princezo?" zakikoćemo se obe.

"Ne, ali navikla sam se." zakukam i odbijem njenu pruženu ruku pa samo ostanem tako da ležim kada se Nevenov glas čuo iz hodnika. Tu je, ispred je i znam da nam sledi neizbežan razgovor. "Uđi slobodno." njegova lepa glava proviri unutra a pogled mu padne pravo na mene. Obrazi mi se zarumene a srce zalupa kao ludo. Nasmeje se najslađe na svetu pa pogleda u Cecu koja se osmehivala. Slatkica moja.

"Malecka?..." obrati joj se a ona zaklima glavom i čašu koju je držala u ruci ostavi na radni sto.

"Izlazim. Pričajte na miru, a ja idem da skuvam Minji kaficu. Popij lek, znam da te boli glava." izda naređenje i prođe pored nasmejanog Nevena koji zatvori vrata za njom i priđe krevetu a kad odbijem i njegovu ruku, sedne na pod pored mene i natera me da sednem pored njega.

Nemam snage da pogledam u njega, oči mi se pune suzama jer svesna sam situacije u koju sam nas dovela. Ćutimo oboje, on se još uvek osmehuje a ja... ja ne znam šta je smešno. U meni se bore dve ja, ona od sinoć puna ludosti i hrabrosti i ova plačljiva koja ne sme da ga pogleda u oči od sramote a obe su zaljubljene u njega do srži. Telo mi se na momenat zgrči i zatrese kad šaku spusti na moj obraz, radio je to i ranije mnogo puta, ali sada kad zna... mislim da je sve drugačije. Imam osećaj da nije ravnodušan prema meni i prema svemu što osećam. "Uzmi lek lutkice, nemoj da te boli glavica." reče naposletku glasom punim... nečega. Nečega meni nepoznatog. Šta li je to? Šta je to u njemu generalno kad je uspeo da mi se uvuče pod kožu. Kao omađijana ga poslušam nesvesna sve te boli. "Koliko dugo?"

"Mm.. molim?" zakikoće se tiho čuvši moj divan jutarnji glas. Drhtavo spustim praznu čašu između nas.

"Koliko dugo osećaš to što osećaš?" reč po reč je skliznula s njegovih ukusnih usana kao da bira šta da kaže a ne povredi me. Pa dobro Minja. Rekla si da od njega ne očekuješ i ne tražiš ništa. Možda je tako i najbolje. Da ne očekujem stvari koje se neće desiti. "Mirjana očekujem odgovor."

"Mirjana? Nikad me u životu nisi nazvao imenom. Ja... izvini. Svesna sam u kakvu situaciju sam te stavila ali stvarno ne želim da se naš dosadašnji odnos pokvari. Ja sam tebe uvek volela i poštovala čak i pre nego što si...." na momenat se zaustavim, oznojana do gole kože. "Pre nego što si počeo da mi se dopadaš. I molim te, nemoj zbog moje gluposti da pokvariš odnos sa tatom i Mitrom i Vidom. To ne bi nikad oprostila sebi, a sve drugo nema veze. I sinoć sam ti rekla da stvarno nemam nikakva očekivanja od tebe, ali lakše mi je sad kad sam ti rekla. Kao da mi je kamen pao sa grudi..." oči me zapeku i konačno pustim suze. Mamurna sam i nespremna za ovaj razgovor. Mogao je da sačeka makar kafu da popijem.

"Nikad, šta god se desilo nemoj da misliš da ja tebe ne volim." reče odmah zamnom upijajući moje reči. Uvek je bio savršen slušalac. "Na stranu sad tvoja braća i otac, naš odnos se neće pokvariti. Ti si sada u godinama kad još uvek ne znaš kuda težiš. Ne želim da ikad pomisliš kako ti i tvoja osećanja ne vredite. Samo mislim da to što osećaš prema meni, sutra i prema bilo kome drugom, ma šta god to bilo, ne treba da kvari tvoj život. Ja nisam ljut na tebe ni zbog tvojih osećanja ni zbog tog poljupca od sinoć. Ja samo i jedino želim da znam zašto i kako od svih ljudi na svetu baš ja? Mnogo sam stariji od tebe lutkice, i čak i da pokušamo... mislim da bi to bio opšti haos. Ti više nisi dete i želim da budeš svesna činjenice da si ti prelepa, zgodna mlada žena koja zaslužuje svu ljubav sveta zbog svega što si doživela ali ne mislim da ja tu ljubav mogu da ti pružim. Ne mislim to zbog tebe, već zbog nekih drugih stvari koje se tiču mene. I ne plači radi mene. Ne osuđujem te i nikada neću, šta god uradila uvek ću biti tvoj saveznik kao što sam i bio oduvek."

Uhvati obe moje ruke i prinese ih svojim usnama pa utisne nežan poljubac u moje dlanove. Ne znam šta da mu kažem, ne znam šta da uradim. Znala dam da će biti ovako. Znala sam da je ovo pogrešno.

"Ne znam." prošapućem. "Pokušala sam da se zaljubim u Luku i zaboravim na tebe i želela sam da Luka i ja uspemo i sve je išlo po mom planu ali kada sam počela da osećam nešto prema njemu...  desile su se neke stvari koje su ga skroz unizile u mojim očima a ti si se vratio sa smene i... eto. Nekako mi se sve što sam osećala prema tebi pre nego što si otišao, vratilo kad si se ti vratio kući. Tada sam i raskinula s njim."

"Imala si plan?" upita i nasmeje se iz sveg glasa. Ja se nasmejem za njim iako suze idalje klize niz moje obraze i klimnem. "Mirjana ljubav se ne planira. Ljubav se desi kad je ne očekuješ, dođe niotkuda i kad dođe ne znaš da je došla. Osećaš se i najlepše na svetu i usrano u isto vreme jer ne znaš šta te je snašlo." znam da je upravu. I znam to jer se to meni dešava zbog njega.

"Ja nisam Mirjana, zovi me Minja." pobunim se jer sad već počinje da me nervira. "I sve što si sada rekao ja znam jer se tako osećam zbog tebe. Luka mi je bio beg od onoga što osećam prema tebi i znam da sam loša jer sam ga iskoristila ali ni on nije ispao sunašce u svemu tome." prekrstim ruke na grudima. Zna da ne volim kad me zove imenom. Za ceo život tri puta me nije nazvao imenom, uvek sam bila lutkica ili Minja. On mi je i dao nadimak Minja. Peder jedan.

"Dobro lutkice, ne ljuti se na mene." zakikoće se ali se odmah i uozbilji. "Ali mi imamo ozbiljan problem ovde ako si ti zbog mene iskoristila Luku. To se ne.."

"Ne brini povredio je i on mene. Vratio mi je istom merom, sve je okej. Ne ostaje taj dužan." otrovna sam ali Luka je ispao jednako loš kao i ja.

"Šta je uradio?" upita me namršteno.

"Ovo nisam rekla nikome i želim da ostane između nas. Tebi sam uvek mogla sve da kažem i iskreno se nadam da je još uvek tako?" bez reči klimne glavom i pogleda me spreman da mu se izjadam. On je još uvek onaj Neven koji je imao razumevanja za mene šta god uradila i kakvo god sranje napravila. Uzdahnem i konačno skupim snagu da još jedan kamen bacim sa pleća. "Luka je prvi dečko za kog sam odlučila da je dovoljno dobar da spavam s njim. Znaš da sam pre njega bila sa Veljom i Bokijem ali to je više bilo zezanje i glupiranje nego bilo šta drugo. Rekla sam ti malopre da sam prema Luki počela da osećam i nešto više i mislila sam da je obostrano ali nije bilo baš tako. Otišli smo za jedan vikend u apartmane koje drži njegov tata, lepo smo proveli dan i jednostavno sam odlučila da je vreme..." sad mi se grlo već suši a oči opet počinju da me peku. Nisam zaslužila da se tako ponese prema meni. Niko to ne zaslužuje. "Spavali smo, iskreno bilo je bezveze ali nije mi to bilo bitno jer se desilo s njim. Mislila sam da je drugačiji i ozbiljniji od ostalih, ali ujutru kad sam se probudila dočekala me je poruka na telefonu i pare za taksi.... rekao je kako nisam ono što je on mislio i da.."

"Dosta je." namračeno kaže pa ustane i podigne i mene sa poda. "Obuci se i dođi da popiješ kafu. Posle toga vozimu tvoju drugaricu kući a ja i ti idemo na jedno mesto. I uveravam te da neće biti bezveze, da nećeš zažaliti lutkice i da nećeš više ni pomisliti to što si pomislila kada si se u tom krevetu probudila sama." reče i na moje iznenađenje poljubi me u čelo a onda izađe i da mi prostora da se obučem. Šta mu je odjednom? Šta je mislio ovime i zašto mi je dao prostora da maštam? Neka se nosi i on. Ne idem nigde s njim.

E sad kreće šou! Uživajte u čitanju drage moje dame i maštajte zajedno sa Minjom.☺️😚

Uzmi me i ne puštaj (Mirjana & Neven)Where stories live. Discover now