Princ tame sa Istoka (Dublin #3)

2. poglavlje

Ležala sam na podu svoga hladnog stana dok su mi tople suze natapale lice. Blizanci su srećom spavali pa nisu vidjeli kako se raspadam na podu. Napravila sam sranje. Dirala sam vuka i on me je kaznio na najgori mogući način. Dobila sam otkaz. Ne znam kako ću bez ovog posla koji mi je trebao. Još uvijek sam imala posao u restoranu, ali sada kada se moram preseliti, novac mi je bio potreban.

Obrisala sam nos nimalo damski te sam tiho zajecala. Ljutnja me je potpuno obuzela i nisam uopće razmišljala kada sam otišla do Landa. Željela sam odgovore od njega i on me je potpuno potopio kada mi je dao otkaz. Mrzila sam ga! Tako strašno sam ga mrzila! I mrzim priznati da je imao pravo. Nisam ga smjela vrijeđati, ali bila sam toliko bijesna jer sam kasno saznala da sam ostala bez krov nad glavom. I nisam ga smjela udariti. Kriste, nikada nisam bila nasilna, ali onaj šamar je stvarno bio previše. Iako ga je jebeno zaslužio jer je hladnokrvno priznao da ga baš briga hoću li ostati ovdje i poginuti jednom kada se zgrada krene rušiti.

Kako može biti tako hladnokrvan? Zar mu nije niti malo stalo do ljudi?

Očito nije jer me je na brzinu otpravio kao da sam dosadna muha koja mu leti iznad glave. Znala sam da će mi te hladne plave oči zagorčati život, ali nisam znala do koje mjere. Još uvijek sam morala pronaći novi stan i nisam znala odakle bih krenula. Moram što prije otići odavde i jedina osoba koja mi može pomoći još uvijek se nije vratila sa Sjevera. Rekao mi je da će me nazvati, možda me je i nazvao, ali sam odbacila mobitel skupa sa torbicom negdje preko dnevnog boravka i završila je tko zna gdje. Bila sam ljuta i povrijeđena. Ne znam kako ću reći blizancima da sam dobila otkaz. Ne znam kako ću im reći da moramo otići odavde jer je Lando jebeni sebični kreten. Ne bi me začudilo da ubrza rušenje zgrade samo kako bi me što prije izbacio van.

Zadrhtala sam zbog hladnoće te sam sjela. Nisam najbolje razmišljala jer mi je bilo strašno hladno i mozak mi je stao nakon današnjih događanja. Kada sam uplakana odlazila iz kluba, Violet te tako široko smiješila da sam htjela i nju ošamariti, ali sam se samo okrenula i otišla. Mrzila sam i nju! Danas mrzim cijeli svijet.

Lagano kucanje na vratima me je trgnulo iz misli pa se zbunjeno zagledala u vrata. Bila je skoro ponoć i znam da nemam susjede jer sam se i sama uvjerila u to kada sam jutros pregledala zgradu. Kako mi je to moglo promaknuti?

Kucanje se nastavilo pa sam se ustala i odgegala se do vrata. Ovo može biti samo jedna osoba koja mi je u ovome trenutku bila strašno potrebna. Otvorila sam vrata i odmah se Danielu bacila u zagrljaj. Ovio je svoje ruke oko mene i čvrsto me zagrlio. Zajecala sam.

„Što se dogodilo? Otišao sam do kluba da te pronađem i Peter mi je rekao da si otišla. Kučka Violet mi je nešto spomenula otkaz. Da li ti je ona dala otkaz?" Odmahnula sam glavom te sam se odmaknula od njega. Povela sam ga u stan i sjeli smo na kauč u dnevnom boravku. Njegove sive oči su me zabrinuto promatrale. On i Lando su bili dosta slični iako je Lando imao plave oči, a Daniel sive. I bio je puno bolja osoba od svoga brata. Danielu je stalo do ljudi dok im je njegov brat okretao leđa.

„Tvoj brat mi je dao otkaz."

„Čekaj malo! Što?" Kimnula sam glavom i obrisala nove suze koje su mi močile lice.

„Da li si znao da se ova zgrada ruši?"

„Ne, naravno da nisam znao. Znaš da bih ti rekao"', rekao je nježno i lagano stisnuo moje ruke koje su drhtale. Više ne znam da li drhtim zbog hladnoće ili zbog toga što sam bila ljuta i umorna.

„Zato je ovdje ovako hladno?"

„Da, jest." Zbunjeno me je promatrao te sam mu ispričala sve otpočetka. Pažljivo me je slušao dok sam ja pričala i plakala. Osjećala sam se kao da se raspadam iznutra. Moji brat i sestra bi bili strašno zabrinuti da me sada vide ovakvu i dobro je što spavaju. Znam da im moram reći sve što se danas dogodilo jer među nama nema tajni, ali željela sam ih zaštititi još barem malo. Nisam željela da i oni pate kao i ja.