Princ tame sa Istoka (Dublin #3)

23. poglavlje

NICOLA

Isteturala sam iz zgrade na prazan parking. Odlučila sam ostaviti njegov prokleti auto ondje pa sam teškim korakom izašla van na ulicu. Nisam ništa vidjela od suza koje su mi močile lice. Srce mi je slomljeno. Bila sam umorna. Bila sam razočarana. Landov bijesan glas me je pratio dok sam bježala što dalje sa ovog prokletog mjesta. Slomio me je. Uništio me je. Muškarac koji se zakleo da me neće nikada povrijediti sada je to učinio.

A ja sam se trenutačno osjećala pogubljeno. Osjećala sam se kao da ne mogu disati.

Zastala sam samo kako bih duboko udahnula te sam dlanove pritisnula na svoje lice. Srce me je boljelo, a noge su mi bile ukočene i teške. Osjećala sam se potpuno slomljeno. Zašto je to napravio? Zašto mi je Lando slomio srce? Jebeno je vikao na mene i da nisam bila toliko šokirana i slomljena, uzvratila bih mu. Jebeno bih ga udavila što je tako vikao na mene. Ali sve što sam željela je pobjeći odande. Željela sam se izgubiti i otići što prije od njega. Ali ugledala sam nešto na njegovome licu. Ugledala sam bol kada sam odlazila što me je zbunilo i moje srce se ponadalo da će nam se Lando vratiti. Ali nakon ovoga, sumnjam da će se vratiti. Sumnjam da ću ga ja dočekati raširenih ruku.

Znam da moramo razgovarati. I hoćemo jer ja to želim. Želim objašnjenje od njega za njegovo glupo ponašanje, ali sada nisam mogla biti u njegovoj blizini. Trebao mi je predah. Bio mi je prijeko potreban. Morala sam pobjeći od Landa iako sam mu rekla kako ga nikada neću napustiti. Ali svi dajemo obećanja koja ne možemo ispuniti, zar ne?

Zakoračila sam prema naprijed kada me je netko snažno povukao nazad. Auti su trubili i vozači psovali dok je moje srce snažno udaralo. Nisam niti shvatila da me je auto mogao udariti sve dok me netko nije maknuo nazad na pločnik. Drhtavo sam se okrenula i susrela se sa onim zelenim očima koje sam nekada voljela, ali sada niti sama ne znam što osjećam. Počela sam glasno plakati jer sam bila nesmotrena. Nisam gledala kamo idem i da nije naišao Edward, završila bih pod kotačima auta. Zbog Landa nisam mogla niti razmišljati. Potpuno me je slomio. Potpuno me je obuzeo i toliko sam ga voljela da nisam mogla disati. Bio mi je potreban, ali sam ga u ovome trenutku strašno mrzila.

Osjetila sam snaže ruke kako me privlače i ovijaju se oko mene. Nisam znala kako da se osjećam dok me je moj otac grlio, ali sam znala da mi je prokleti zagrljaj bio dobro došao. Plakala sam i jecala dok me je on tješio. Više nisam bila sigurna plačem li samo zbog Landa ili plačem i zbog muškarca koji me je sada tješio. Nikada nisam mogla zamisliti da ću ponovno zagrliti svoga oca, ali evo, to se upravo sada događa.

„Gospode Bože, malena. Prestravio sam se kada sam te ugledao kako pokušavaš zakoračiti u promet. Jesi li dobro?" Odmahnula sam glavom i odmaknula se od njega. Poželjela sam ponovno pobjeći, ali se nisam mogla niti pomaknuti. Trebao mi je trenutak da se saberem kako bih se mogla vratiti blizancima. Još uvijek moram otići po Elliota u školu i ako me vidi ovakvu, zabrinut će se. Jedino što ne znam kako ću otići po njega jer sam ostavila auto na parkingu.

„Ne, nisam", rekla sam mu iskreno. Edward je podignuo ruku prema meni, ali sam ustuknula korak. Njegova ruka je odmah pala. Dopustila sam mu da me zagrli, ali ne želim da mi briše suze. Nekada je postojalo vrijeme kada mi je bio potreban otac koji će me utješiti i brisati moje suze, a sada trenutačno ne znam što da osjećam. Bila sam strašno povrijeđena od strane muškarca kojega sam toliko voljela. I bila sam strašno povrijeđena od strane muškarca koji je ispred mene. Željela sam bježati. Željela sam negdje pronaći utjehu, ali nisam znala postoji li to mjesto. A onda sam se sjetila blizanaca i znala sam da su oni moje mjesto za utjehu. Oni su jedini koji su me iskreno voljeli i ne bi me nikada povrijedili.

Lando mi duguje objašnjenje i sigurna sam da ću ga tražiti od njega. Ali ne danas. Ne danas kada ga ne mogu niti pogledati. Ne danas kada ga toliko mrzim i ta mržnja me je donekle zabrinula. U životu sam mrzila samo jednog muškarca koji me je uništio, a sada je to učinio i Lando koji me je sastavio i izliječio moje slomljeno srce. Ali sada je on to isto srce slomio na mali milijun dijelova. Nisam sigurna kako ću se oporaviti od ovoga.