11. Compassion

7.8K 454 56
                                    

Prolazili su dani, pa i nedelje kako su oni pričali.
Abbigail se radovala svakom njegovom pozivu i sa nestrpljenjem čekala trenutak kada će pričati sa njim.

Harry nije ništa primećivao. Svaki put kad bi ona razgovarala sa Ryanom, nakon toga brisala bi broj iz evidencije poziva ili bi brisala istoriju na laptopu.

Njen život postao je lakši. Bilo joj je lepše kada je imala jednu osobu kraj sebe sa kojom bi mogla pričati o bilo čemu. Razumeo ju je i pružao joj podršku. Tešio ju je u teškim trenutcima. Bio joj je sve u tim momentima.

,,Zašto ne pobegneš od njega? Dođi kod mene", Ryan je govorio Abbigail dok su pričali preko Skype-a

,,Znaš da bih to želela, ali ne mogu. Naći će nas, a onda uništiti i tebe i mene", tužno je odmahivala glavom

I tada čuo se glas. Glas osobe od koje je strepela.

,,Abbigail!", zaderao se

Njegov dubok i hrapav glas prožimao se kućom.

Skočila je uplašeno sa kreveta i brzo zaklopila laptop. Zadnje što je uspela da kaže Ryanu bilo je

,,To je on. Moram ići", a onda je prekinula razgovor

Istrčala je iz svoje sobe. Ušla je u Harryjevu i brzo ostavila laptop na mestu na kom ga je i našla.

Ali zaboravila je važnu stvar... Nije se odjavila sa Skype-a, nije čak ni izašla iz njega...

Sišla je niz stepenice i stala ispred Harryja.
On joj je rekao da ima neke obaveze i da neće biti ceo dan kući.

Osetila je olakšanje. Ceo dan pričaće sa Ryanom!

Mali smešak pobegao je sa njenjh usana.

Ali, njenoj sreći uskoro došao je kraj.

Harry se popeo uz stepenice, otišao u svoju sobu i uzeo laptop. Trebao mu je.

Nju je nešto preseklo. Znala je da nije izašla iz programa i da će je uhvatiti. Tako je gotova... A sa njom i Ryan.

Kada je Harry otišao, Abbigail je zaplakala. Kroz glavu prolazile su joj razne scene. Ubiće je, a još gore, ubiće i Ryana...

Nije mogla sebi da oprosti što je njega uvukla u ovo. Uništila je nečiji nedužan život.

Ležala je očajana u svojoj sobi i plakala nad svojom i Ryanovom sudbinom.
Proklinjala je dan, ili bolje reći noć, kad je otišla u onaj klub. Proklinjala je dan kada je upoznala Harryja.

Znala je šta je čeka kad se on vrati. Znala je da se neće desiti ništa dobro. Naprotiv, desiće se nešto užasno. Mislila je da je napravila najveću ,,grešku" do sada, od kako živi sa Harryjem. Da će je kazniti kao nikada do sad.

Ryan nije bio svestan problema u kojem se nalazio. Nije znao šta ga čeka. Bezbrižno je sedeo u fotelji, pio kafu i gledao televizor. Laptop mu je stajao upaljen na stolu. Svakih par sekundi pogled bi usmerio ka njemu. Isčekivao je nestrpljivo da mu se Abbigail ponovo javi.
Ali od nje nije bilo glasa.
On nije znao da ih je Harry uhvatio.

Za to vreme Harry je već saznao za njih. Video je na laptopu da je ostala prijavljena na Skype-u. Razbesneo se. Koristila je njegov laptop bez njegovog dopuštenja! Ali njegov bes dostigao je vrhunac kada je video da je stalno razgovarala sa jednom osobom. I to muškom.

U besu zaklopio je laptop. Ostavio je sve svoje poslove koje je trebalo danas rešiti. Jedina misao u glavi bila je da uništi njih dvoje.

Za njega nije predstavljalo problem da nađe Ryana. Sa lakoćom saznao je njegovu adresu.
Naoružao se, uzeo je pištolj i stavio ga za pojas. Imao je želju da ubije Ryana. Da mu raznese glavu. Da zažali što je ikad pomislio da priča sa njegovom Abbigail. Nije mogao podneti da iko samo pogleda u nju. Ne, nije je voleo, samo ju je smatrao svojom. Njegovom stvari, njegovim vlasništvom, koje niko sem njega ne sme pogledati ili dotaknuti.

Otišao je do svog auta i seo u njega. Besno je zalupio vratima i stisnuo gas. Palio je ulice LA-a dok se vozio ka svom odredištu.

Ryan nije bio svestan da Harry upravo dolazi po njega.

Crni Range Rover zaustavio se ispred Ryanove kuće.
Visoki muškarac izašao je iz automobila. Njegove kovrdže mrsio je vetar. Njegov pogled bio je mračan, pun mržnje, želje za osvetom. Njegove crne čizme lupale su po betonu dok se približavao vratima kuće.

Digao je jednu nogu i snažno lupio u vrata kuće. Razvalio ih je. Glasan tresak prolomio se kućom. Harry je ušao unutra. Brzo je pronašao put ka dnevnom boravku u kom je Ryan do sada mirno sedeo. Zakoračio je u dnevnu sobu. Ryan se ukipeo videvši ispred sebe čoveka u crnom sa pištoljem u ruci. Stojao je na ulazu u dnevni boravak. Pogled mu je bio prikovan na Ryanu. Njegove, sada tamne, oči ubijale su pogledom.

Ryanovim telom prošla je jeza. Video je ispred sebe tačan opis čoveka koji je mučio Abbigail. Znao je da je gotovo.

Harryjeva ruka posegnula je ka Ryanovoj kragni. Uhvatio ga je i povukao ka sebi. Udario ga je pištoljem u potiljak. Ryan je pao onesvešćen pre nego što je uopšte uspeo išta da kaže ili učini.

Harry je nastavio da ga udara nogom. Njegov bes učinio je svoje. Udarao ga je nemilosrdno. Ryanovo onesvešćeno telo nije se micalo pod Harryjevim udarcima.

Stao je. Uperio je pištolj u Ryanovu glavu. Bio je spreman da puca i završi njegov život.

Ali nije...
Nešto mu je govorilo da to ne čini. Njegova savest rekla mu je da ne puca.

On ima savest?

Da... Savest se pojavila prvi put u njegovom životu. Rekla mu je da ga ne ubije... Zbog Abbigail. Ona će ga mrzeti još više ako ubije Ryana. Uništiće je potpuno.

Zašto ga je briga za nju? Ne znači mu. Prokleto mu nije stalo do nje!

Ali njegova savest rekla je drugačije...

Nije pucao. Vratio je pištolj za pojas. Prošao je rukom kroz svoje nemirne kovrdže. Izdahnuo je frustrirano. Nije mogao da podnese to da nije dokrajčio ovog kretena...
Nije podnosio to da mu se savest javila. Da on uopšte ima savest...

Izjurio je iz Ryanove kuće i ušao u auto. Zaputio se u svoju vilu. Besno je stiskao volan dok su mu prsti postjali beli. Nije verovao da nije mogao ubiti Ryana. Izjedalo ga je to. Uništavala ga je činjenica da se sažalio nad Abbigail. Da nije mogao da joj uništi poslednju lepu stvar u njenom životu. Da nije mogao da je gleda potpuno slomljenu. Osetio je sažaljenje. Nešto za šta je mislio da ne postoji u njegovom svetu.
____________________________________
A/N
Nastavak je prekratak, ali poseban je jer Harry ipak nije samo bezosećajno čudovište heheh :)
Pa stvari počinju da se menjaju...
Nadam se da mi opraštate što je nastavak ovako kratak :/
Ostavite komentar šta mislite o ovome :D
I nadam se da vam se sviđa novi cover priče :)

The Light Of The DarknessWhere stories live. Discover now