45. Going home

4.4K 303 80
                                    

,,Hajdemo unutra, smrznućeš se", rekao sam puštajući je iz zagrljaja

,,Pre bih rekla da ćeš se ti smrznuti, pogledaj se. Imaš samo boxerice", rekla je

Uhvatio sam je za ruku i povukao u svoju sobu.

,,Zašto si to pokušao?", pitala me je odjednom

,,Šta?", nasmejao sam se praveći se glup

,,Zašto si pokušao da se ubiješ?", pitala je ozbiljnim tonom

Uvukao sam se u krevet ne govoreći ništa.

Abbigail je stajala idalje na istom mestu gledajući me u oči. Očekivala je odgovor.

Pokazao sam joj glavom da legne pored mene.

Ona se izbečila.

,,Hajde, Abbigail, ne ujedam", rekao sam

Odmahnula je glavom.

,,Ostani večeras sa mnom, molim te", rekao sam

,,Lezi ovde pa ću ti sve ispričati", dodao sam

Krenula je do mene,kada sam je zaustavio.

,,Nećeš valjda u haljini?", pitao sam je

,,Pa nemam ništa drugo", slegnula je ramenima

,,Skini je i obuci neku moju majicu, imaš ih dosta u ormaru", rekao sam joj

Krenula je do ormara.
Otvorila ga je i izvukla jednu belu majicu.

Okrenula se prema meni sa majicom u ruci.

,,Šta?", pitao sam je

,,Okreni se", rekla je

Uzdahnuo sam i okrenuo glavu kako bi se ona obukla.

Brzo je došla do kreveta. Uvukla se unutra i ušuškala.

,,Da čujem", rekla je

Udahnuo sam duboko.

,,Pričao sam ti pre šta sam uradio svojoj porodici", pogledao sam je, a ona je klimnula glavom u znak da se seća

,,I sama znaš šta sam sve radio u svom životu...", zastao sam i ispustio jedan izdah

,,Nikad nisam imao osećaj da činim nešto loše. Jednostavno nisam imao osećanja. Bio sam hladnokrvan. Sad mi se sve vraća. U snovima mi se pojavljuju sve te stvari koje sam radio. Ne mogu više protiv toga. Pokušavam da pobegnem sam od sebe, a to nije moguće. Iz ove kože se ne mogu izvući. Jedini spas od ovog sveta je smrt i ništa više"

,,Nemoj da misliš tako. Svestan si svojih grešaka, to je ono najvažnije. Jeste, to što si radio bilo je užasno, ali promenio si se. Ljudski život je neprocenjiv i ništa ne može da opravda tvoje postupke, to što si radio je neoprostivo. Ali ipak ima ljudi koji će ti oprostiti. Počevši od mene, ali ja nisam jedina...", zastala je

,,Kako to misliš?", izvio sam obrvu

,,Tvoja porodica", rekla je

Odmahnuo sam glavom.

,,Moja majka mi nikada ne bi oprostila ono što sam im učinio. Pa moja sestra je završila u bolnici zbog mene!", izustio sam frustrirano

,,Veruj mi, majka je u stanju sve da oprosti svom detetu. Ipak si ti njen sin, nema nikoga do tebe i tvoje sestre", rekla je

,,Misliš da bi mi oprostila?", pitao sam je sa tračkom nade

,,Sigurna sam", klimnula je glavom

The Light Of The DarknessWhere stories live. Discover now