Prolazili su dani, a sve je ostajalo isto. Od one večeri Louis i Eleanor nisu progovorili ni riječi.
Louis se na neki način kajao što je preburno reagirao, ali ga je ljutilo to što je Eleanor skrivala tako važnu informaciju od njega. Istina, bilo bi mu teško čuti, ali razumio bi.
Jednog dana je odlučio prošetati do njihovog mjesta kako bi sabrao misli, ali kada je došao tamo ugledao je Eleanor i Georgea zagrljene. Tamo, na njihovom mjestu.
Mislio je da njoj to nešto znači, ali očito se gadno prevario. Očito je bio u pravu kada je rekao da joj je on bio samo zabava.
George mu nikada nije bio previše drag, a nakon tog prizora mu je postao još mrži.
Na razne načine je pokušavao zaboraviti Eleanor, ali što god bi radio nije davalo uspijeha.
Viđao ih je skoro svaki dan i uvijek su bili zajedno. Nekada bi samo šetali i razgovarali, a nekada bi sjedili i ona bi bila u njegovom zagrljaju.
Iz dana u dan ju je sve više prezirao, barem je pokušavao, ali noćima bi se prisjećao svih zajedničkih uspomena i pitao se kako je sve to mogla biti laž kada se ona činila iskreno sretnom uz njega, kao što je sada uz Georgea.
...
"Taj George je stvarno neki kreten bio." - dječak prokomentira i prekine djeda u prepričavanju.
Djed se nasmije na taj njegov komentar i pomiluje ga nježno po licu svojim naboranim rukama.
"Pa i ne baš." - uzvrati mu s osmijehom.
"Kako to misliš?" - dječak zbunjeno upita pošto mu se iz priče činilo da je George loš.
"Uskoro će ti biti jasno." - nježnim glasom mu pruži odgovor, a onda ga upita da li želi da nastavi na što dječak ushićeno, s osmijehom, odgovori da.
.....
Nekada stvari koje gledamo ne moraju biti istinite. Ponekad nam ljutnja, tuga ili strah pomute razum i vid i sve nam se čini drugačije no što uistinu je.
Tako je bilo i sa Louisom dok je promatrao Eleanor i Georgea. On je vidio samo ono površno, nju u njegovom zagrljaju, ali nije vidio tugu koja se skrivala u njenim očima i srcu.
Dok je on smatrao kako je sretna bez njega, ona je noći provodila sa suzama u očima kajući se što je dopustila da ih sitna greška razdvoji.
Žalila je što poslijednje dane koje je tu ne provode zajedno i toliko puta je htjela otići do njega i iskreno se ispričati, ali glupi ponos joj nije dopuštao. Oboje su bili preponosni i tvrdoglavi da bi popustili i napravili prvi korak.
Ni sva Liamova i Elenina nagovaranja nisu imala nikakvog učinka.
George je promatrao Eleanor koja je iz dana u dan bila sve tužnija i više to nije mogao dopuštati.
U rano jutro se iskrao iz kuće i bez njenog znanja se uputio do Louisa.
Došao je do njegovog imanja na kojem je ugledao preslatke dvije blizanke i odmah se uputio prema njima kako bi saznao gdje može pronaći Louisa.
"Dobar dan ljepotice. Recite mi znate li tko je Louis Tomlinson?"
"Naravno da znamo. To nam je brat." - odgovorile su samouvjereno. - "A zašto?"
"Trebam ga nešto." - uzvrati im s osmijehom. - "Gdje ga mogu naći?"
"Dolje u vinogradu." - opet odgovore u isti glas rukom pokazujući smjer.
"Hvala vam." - ljubazno zahvali i užurbano krene u vinograd.
"Što ti hoćeš?" - Louis bijesno upita čim ga ugleda.
"Moramo razgovarati."
"Ti i ja? Da baš." - sarkastično odvrati i nastavi posao ponašajući se kao da George i nije tu.
"E pa saslušat ćeš me." - George ljutito uzvrati otimajući mu škarice iz ruke.
"Imaš dvije minute."
"Eleanor te treba."
"Je li to sve?" - Louis tvrdoglavo i hladno izgovori.
"Zašto moraš biti tako tvrdoglav kao magarac?" - George nervozno otpuhne jer shvati da je Louis dosta sličan Eleanor po tvrdoglavosti.
"A zašto ti ovo radiš?" - Louis upita na što je ovaj ostao zbunjen. - "Mislim preočito je da ti se Eleanor sviđa."
"Da, istina je, sviđa mi se." - George odgovori iskreno. - "Ali ona želi tebe i zato prestani biti kreten i saslušaj je."
