Let Me Be Your Hero // Danijel Subašić //

-1-

Ležala sam na kauču gledajući TV. Dobro, ako se ovo može nazvati ležanjem. Svaki dio moga tijela je na nekom dijelu kauča. Raširila sam se kao narodni heroj na godišnjem odmoru. Ionako nemam što raditi. Samo po cijeli dan ležim, raščupana, sa sladoledom ili čipsom u rukama gledajući filmove. Mislim da svaka osoba kojoj je ljubav propala to radi. Jedino što napravim korisno je tuširanje i pranje zubi. Nemam život više. Ali gledam ovo s vedrije strane. Barem sam se udebljala. Više nisam mršava kao što sam bila. I to mi se sviđa. Jedino dobro u svemu ovome.

I evo. Opet gledam horore. S ljubića sam prešla na horore. S vesele djevojke sam prešla na depresivnu odvratnu osobu. Gadim se sama sebi. A drugima se gadim više. Zato je i Julian prekinuo sa mnom. Jer sam odvratna osoba.

I evo opet. Cmizdrim kao budala. Cmizdrim kao da mi je netko pobio svu familiju. Ali tako se i osjećam. Ni nakon godinu dana ne mogu preboljeti ono što mi je Julian napravio na Valentinovo. Dan zaljubljenih. Da, baš. Taj dan sam izgubila vjeru u svakog muškarca na planeti. Mrzim muški rod. Svi oni su isti. Najgori su nogometaši. Misle da su djevojke lopte pa ih mogu šutati. Upravo to je napravio i Julian. Šutnuo me kao loptu.

"Bels, nemoj!"-Sergio se pojavio odnekud i zagrlio me.

"Sergio, ne mogu više! Boli me previše."-zajecala sam mu u prsa, a on me zagrlio još jače.

"Znam. Znam kako se osjećaš."

"Ne znaš! I ti si muškarac! Nisi drugačiji!"-odmaknula sam se od njega zarivši svoju glavu u dlanove.

"Znam kako se osjećaš jer sam i ja to proživjeo! Mene je cura ostavila mjesec dana prije vjenčanja. Što misliš kako je meni tada bilo? Ja sam preko toga prešao jer sam shvatio da joj nikad nisam bio važan. Nije me nikad voljela i uspio sam ju preboljeti. A onaj kreten nije vrijedan tvojih suza! Nitko nije! To nije ljubav! Tko god voli nekog, ne odustaje od te osobe ni pod kojim uvjetom. Ne želim te više ikada vidjeti da plačeš zbog nekog. Jasno?"-obrisao mi je suze svojim palčevima pa me opet zagrlio.

"Kristalno."-odgovorila sam uz slabašni smiješak.

"Zašto opet gledaš ove gluposti?"-upitao me pa uzeo daljinski i ugasio mi film.

"Zašto si ti došao ovako rano?"-uzvratila sam mu pitanje.

"Još malo odlazimo za Francusku. I ti ideš sa mnom."-pokazao je prstom na mene.

"Sretan put!"-kiselo sam se osmjehnula i okrenula se na peti pa ušla u svoju sobu.

Nema šanse da napustim ovaj stan ikada. A pogotovo neću otići među ljude i sve nogometaše. U Francusku. Nema jebene šanse.

"Mislim da nisi čula drugu rečenicu. I ti ideš sa mnom."-uzeo je moj kofer koji je bio ispod kreveta i otvorio ga pa došao do ormara koji je također otvorio.

"Ne idem, Sergio. Zaboravi."-odgovorila sam mu pa legla u krevet.

"Ja ću te spakirati, a ti odmori jer za tri sata imamo let za Francusku."-nastavio je sa svojim, a ja sam gledala što pakira. Hah, neka zaboravi na to. To mi je sve sada za 2 broja manje.

"Ti zbilja misliš da ja to mogu obući?"-opalila sam se smijati kada je zatvorio kofer.

"Bella, ti meni kažeš da ne možeš ništa od ovog obući kada sam spakirao svu odjeću?"-upitao me u nevjerici, a ja sam kimnula glavom.

"Ne mogu nigdje."-pobjednički sam se nasmiješila, a on mi je uzvratio taj smiješak i počeo me vući van iz sobe i stana.

"Nećeš imati više izlika."-smijao se pobjednički.

"Gdje me vodiš?"-upitala sam ga sa strahom u glasu.

"U shopping, sister, shopping."-nasmijao mi se i natjerao me da uđem u auto.