~Prošlost živi u nama

476 25 9
                                    

Brent's P.O.V

"Brent, idi, molim te. Ne traži me više." rekla je tiho spuštajući pogled, a onda prošla pored mene i krenula prema diskoteci.

Prošla je pored mene kao pored stranca. Kao da nikada ništa nismo ni imali. Imala je tu moć da me u jednom trenutku učini najsrećnijom osobom na svetu, a već u drugom da me slomi kao niko nikada. Zbog toga sam je i voleo. Bila je kao droga. Postao sam toliko zavisan od nje da više nisam mogao da se prepoznam. Što me je više odbijala, ja sam joj bio sve bliži. Dok jednog dana nije odlučila da ode. Pokušavao sam na svaki način da je zaboravim. Bio sam sa drugim devojkama, opijao se, zabavljao, ponašao se bahato, bio najgori, vodja. Svi su mi se divili i hteli da budu u mom društvu, ali i pored svih tih ljudi, bio sam usamljen. Falila mi je ona. Nikada je zapravo neću preboleti. Osećam da sam dobio drugu šansu. Sreo sam je posle toliko meseci i sada ne smem da pogrešim. Boli me, ali moj život bez nje nema smisla. Učiniću sve da budem bolja osoba i vratim je u svoj svet. Obećavam.

"Šta to bi?" pitala je Katarina smeškajući se.
"Ne tiče te se." rekao sam i seo na zidić pokušavajuć da dodjem sebi.
"Kako god." rekla je ljuto i krenula prema diskoteci.
"Gde ćeš?"
"Idem da se zabavim." ustao sam i stao ispred nje hvatajući je za ruku.
"Slušaj, ne znam šta imaš sa Džesikom, ali ti neću dozvoliti da je povrediš." nisam verovao da sam to rekao naglas, ali me nije bilo briga. Uozbiljila se i istrgla ruku iz moje.
"Ne znam šta ti imaš sa njom i ne zanima me, ali te se ne tiče šta ja imam sa njom i nemaš prava da se mešaš." rekla je i krenula svojim putem ostavljajući me samog sa svojim mislima.
Nećeš je povrediti, Katarina. Pomislio sam i krenuo za njom znajući na šta je sve spremna.

Džesika's P.O.V

Brzo sam popravila šminku i obula štikle. Ne smen da zaboravim koliko je ovo veče važno Nori. Razmišljala sam tražeći je u masi. Odjednom sam osetila nečiju ruku na svojoj.
"Šta se desilo?" pitao je Džek zabrinuto.
"Sve je okej, pričaćemo posle. Hajde da nadjemo Noru."
"Džesika, znam da nešto kriješ."
"Džek." počela sam prolazeći rukom kroz kosu. Sve je tako zamršeno. Moraću da ispravim ovo kako znam i umem. "Sve ću ti objasniti kasnije. Moramo da se pobrinemo da bar Nora ima lepo veče. Zaslužila je." Klimnuo je glavom, ali sam znala da je ljut.
"Za šankom je sa Liamom i Larom."
"Dobro, idemo." Rekla sam i krenula za njim.

"Gde ste se vi izgubili?" Pitala je Nora grleći me.
"Imali smo neke obaveze." rekla sam brzo pre nego što Džeku nešto izleti.
"Hej, izvini što te nisam potražio, izgleda da smo svi imali neke probleme večeras." Rekao je Liam gledajući u svoju sestru koja je samo prevrnula očima i skrenula pogled ispijajući neko žestoko piće.
"U redu je. Razumem." stegla sam mu rame i nasmešila se a onda sela izmedju njega i Nore.
"Pa, ostavimo sad probleme jer fudbaleri samo što nisu stigli."

Posle par trenutaka neki dečko je povikao da su pobednici stigli i svi su se uputili prema vratima.
"Iskočiće mi srce." rekla je Nora tiho, ali dovoljno da je ja čujem. U očima je imala neopisiv sjaj i toliko mi je bilo drago zbog nje da sam rešila da zaboravim svoje probleme. Na kratko.

"Šta čekaš? Hoćeš da im pridjemo?" Pitala sam je smejući se.
"N.. ne znam..." rekla je tiho tražeći ga u gomili."
"Da! Idemo!" viknula je uzbudjeno i čvrsto me stegla za ruku vukući me prema ulazu gde je gužva postajala sve veća. Konačno sam ga i ja ugledala. Nora mi je pustila ruku i potrčala u Zekovom pravcu.

Nora's P.O.V

Konačno sam ga ugledala u onoj ogromnoj gužvi. Srce je htelo da mi iskoči iz grudi i od tog trenutka u celoj diskoteci sam videla samo njega. Od svog tog uzbudjenja nisam ni primetila kada sam pustila Džes i potrčala prema njemu.
Onda su nam se pogledi sreli. Kao da je vreme stalo. Postojali smo samo mi i daljina izmedju nas koja se sužavala svakim mojim korakom. Nasmejao se. Taj prelepi osmeh. Kako sam mogla da budem toliko glupa? On me nikada ne bi prevario. Toliko mi nedostaje. Tako je blizu.

To je to. Toliko sam čekala ovaj trenutak. Zagrlila sam ga tako snažno želeći da mu pokažem koliko mi je nedostajao i koliko je samo moj. Alkohol u krvi i njegov parfem su bili tako neverovatan spoj. Njegove ruke su me grlile tako zaštitnički. Volela bih da ovaj trenutak traje večno.

"Ne mogu da verujem da si zaista ovde. Tako si mi nedostajala." šapnuo mi je na uho, a zatim me pogledao duboko u oči. Za divno čudo sam još uvek stajala na nogama.
"I ti meni." uspela sam da izgovorim pre nego što su se njegove usne prislonile na moje čineći savršen poljubac. Mi smo savršeni. Ovo veče je savršeno.
Srećna sam.

Džesika's P.O.V

"Hoćeš li mi reći šta se desilo malopre?" pitao je Džek prilazeći mi dok se gužva polako raščišćavala ostavljajući Noru i Zeka same u nekom svom svetu. Ne znam koliko ću još moći da odlažem ovo.

Pogled mi je odlutao prema ulazu gde su dva golupčića stajala i čavrljala. A onda sam se skamenila. Shvatila sam da sam držala čašu u ruci onda kada sam je ispustila na pod uz glasan zvuk lomljave. Muzika je stala kada su došli sportisti i sada su svi pogledali u mom pravcu čuvši buku.
"Džes?" rekao je Džek zbunjeno i uhvatio me za ruku.
"Jesi li se povredila?" odjednom više ništa nisam čula. Samo sam gledala.
Katarina je ušla u diskoteku i stala pored Nore koja je nije videla jer je bila toliko izgubljena u očima svog dragog.
Nećeš im pokvariti ovo. Dosta je,Katarina. Vreme je da budeš zaustavljena. Zauvek.
Krenula sam prema njoj, ali prekasno.

"Vidi, vidi, šta mi to imamo ovde?" pitala je zlobno privukavši Norinu pažnju koja je zaprepašćeno gledala u izvor zla na visokim potpeticama koji je stajao pored nje.
"Katarina!" viknuo je Brent koji se pojavio niotkuda čvrsto je hvatajući za ruku.
"Š..Šta se ovde dešava?" pitala je Nora tiho i pogledala u mom pravcu tražeći odgovor.
Nastala je tišina i svi su gledali u mali krug koji smo napravili i iščekivali šta će se dalje desiti.

Dodjavola...

-Htela bih da se zahvalim Strong_Girl_144 što me je podstakla da nastavim da pišem i svima vama koji čitate moju prvu priču

Ops! Esta imagem não segue nossas diretrizes de conteúdo. Para continuar a publicação, tente removê-la ou carregar outra.

-Htela bih da se zahvalim Strong_Girl_144 što me je podstakla da nastavim da pišem i svima vama koji čitate moju prvu priču.
Napišite mi vaša mišljenja u komentar.❤

A true love story never endsOnde histórias criam vida. Descubra agora