🌞Solis et Lunam🌛 🔚

1.

1996. negdje u šumama Louisiane. . .

- Ne želim to uraditi! Ništa oni nisu skrivili! Pustite me kad vam govorim! - Sitis se otima snažnim rukama njegovih prijatelja, no Anime i Dolor čvrsto ga drže i guraju naprijed.

- Ako to ne uradiš nikada nećemo dobiti slobodu! Moraš to učiniti, inače ćemo zauvijek ostati njezini robovi. Molim te Sitis, uradi to zbog sebe, zbog nas. Daj da već jednom pobjegnemo iz ovoga. Želim vidjeti život, grad. Želim da budemo slobodni. - Anime ga  tiho preklinje, lagano ga gurkajući sve dublje u mračnu šumu, puteljkom prema malenom proplanku obasjanom svjetlošću punog mjeseca.

- Ali, ništa nisu učinili!  Nedužni su, razumiješ? !

- Njihovi životi ili naši Sitis. - Dolor mu  stavi jednu ruku na rame, a drugom mu u njegov veliki dlan koji je trenutno drhtao, tutne teški nazubljeni nož sa drškom od bjelokosti i ugraviranim grbom kraljice Rele.

- Ne želim ih povrijediti! - bolno  uzdahne - Zašto je ta zmija toliko okrutna? Znala je koliko će mi ovo biti teško i zato je to izabrala kao cijenu za moju slobodu. Za vašu! Prokleta bila! Ovo će me proganjati cijelog ovog vječnog života! Kunem se, jednom ću joj se osvetiti za sve.

- Žao mi je Sitis -  Anime prošapće, zagrli prijatelja, a zatim se laganim koracima povuče u sjenu stabala.

Ostavši sasvim sam Sitis se okrene iza sebe i lagano krene ka malenom proplanku stežući nož od bjelokosti i suze u grlu. Približivši se spazio  dva vuka kako njuškajući jedno drugo i dodirujući se nosevima, lagano padaju u san. Knedla mu se stvori u grlu, a dlanovi se preznoje.

Mora ubiti ova dva nedužna stvorenja. Ove ljude koji su trenutno u vučjem obličju i njihova srca odnijeti Rele. To je cijena njegove i slobode njegovih prijatelja. Prokleta bila, odvratna vampirska kraljica. Jednog će dana iščupati i njeno pokvareno srce i nahraniti je njime da joj vrati za sve gadosti, poniženja i strahote kojima ga je izložila držeći ga u ropstvu. 

Priđe lagano, još bliže. Zora je blizu, sada su ranjivi i neće ga napasti. Uskoro će se vratiti u ljudsko obličje. Ako mora to da uradi sada je najbolje vrijeme. Mora nestati sa čistine prije zore inače će sve biti uzalud. Sunce će ga spržiti i nestat će zauvijek.

Potpuno nečujno priđe sasvim blizu. Dišu ujednačeno i duboko. San ih je oborio nakon noći provedene lutajući i loveći šumskim prostranstvom.  U jednoj ruci drži je nož sa grbom Rele, a u drugoj svoj lovački nož koji mu je Anime izradio prije nego su pali u ropstvo vampirske kraljice. Lagano  klekne, podignr glavu ka nebu i zamoli Božicu Luminu za oprost. Podigne obje snažne ruke i oštrice sjajne od mjesečine svom snagom zabije u vučje glave. Nesretnici  ostanu nepomično ležati dok im  iz njuški lagano teče mlaz krvi. Bili su mrtvi, a Sitisovo srce napuknuto. Mučno  izvadi svoje oštrice nakon čega se vučja krv razlije oko njihovih glava. Lagano natapa  crna krzna bojeći ih teškom crvenom. S tugom u očima zareže tijelo jednog pa drugog i njihova srca spusti na zemlju. Odere komad svoje plave košulje i u njega zamota dvije krvave jabuke koje su do maloprije kucale u ovim tijelima. Zazove Dolora i Animea, preda im srca i potjera ih da to što prije odnesu Rele.

- Što ćeš ti?

- Želim ih pokopati! Moram to učiniti. Ne mogu ih ostaviti ovako. Sunce će im vratiti ljudski lik, netko će ih pronaći.  Idite... Ja... Pobrinut ću se za njih. - Dolor  stegne prijatelju ruku.

- Hvala ti Sitis! Imaš moju vječnu zahvalnost. - Blago  kimne, a Dolor i Anime  već sljedećeg trenutka nestanu.

Sitis  padne na koljena kraj mrtvih tijela dvaju vukova i urlikne bolno i glasno, a šuma njegov krik prenese daleko odande.

Golim je rukama iskopao jamu i u njih položio vučja tijela. Baš onako kako su i ostali, okrenuti jedno ka drugom, voleći se i počivajući u miru. Kada je zakopao grob, savio je cijelo stablo i krošnju mu nabio u zemlju. Iznad groba dvaju vukova sad  stoji stablo koje je oblikovalo dugu. Duga je predstavljala sreću, a on je želio da budu sretni tamo gdje ih je njegova prokleta ruka poslala. Pogne glavu i pusti suzu.  Otre lice rukama i krene.

Nakon nekoliko koraka naglo  zastane. U žbunju kraj staze nešto se mreškalo. Priđe,  pa ustukne. Bio je prestravljen. Glasan zvuk dječjeg plača propara odlazeću noć.

U pletenoj nosilici leži malo klupko umotano u pokrivač. Kada ga dijete ugleda ugasi plač. Priđe  blizu i uzme maleno stvorenje u ruke. Bila je to malena djevojčica stara svega par mjeseci. Stegne dijete uz sebe i stisne svoje žute oči. Pogleda u pravcu groba koji je upravo zakopao. Sve mu je  jasno. Ovom je djetetu upravo ubio roditelje. Podigne pogled prema mjesecu i prošapće - Lumina, oprosti mi!

Vjetar  zaljulja grane, lišće ga okruži stvarajući vihor. Začuje tihi glas.

- Sitis? - bila je to Božica mjeseca - Zbog ovog ćeš grijeha biti kažnjen. Za svoju slobodu uzeo si dva nedužna srca. Time si se oslobodio Releinih okova, ali nikada nećeš pobjeći iz ropstva. Od ovoga trenutka tvoje srce pripada svjetlosti.  Zauvijek ćeš biti rob. Rob ljubavi. Uzeo si nedužna srca, zato će tvoje pripasti nevinoj svjetlosti. Tvoja će kazna biti to što će te na vrhuncu sreće odbaciti tvoja svjetlost. I bez nje tvoj će život progutati tama.  - Sitis  pogleda u pravcu mjeseca stisnutih očiju štiteći ih od naleta prašine.

Vjetar se smiri, lišće popada kraj njegovih nogu. Maleni ga  dlan dodirne po bradi. Na tom je malenom dlanu istetovirano ime. Lucem *(svjetlost)

Lep pozdrav svima. Kako neki od vas znaju ova priča davno je bila na Wattpadu kao prvi deo iz serijala priča o nadravnima. Nakon nje idu priče Crno-bijela, Bijeli vuk, Zvijer, Prokleta krv, Priča o nama i Slobodan svjiet za nas. 

Ovo je moja prva ikada napisana fantasy priča i pisana je negde od 2013 do 2015. Iskreno nemam pojma kakvim sam stilom onda pisala, ali evo pokušala sam ispraviti sve koliko god sam mogla, pa ne zamerite, vraćam je takvu kakva je nastala. I ostale priče će nazad, neke su već tu, tako da ću upotpuniti serijal i nadam se da će vam se dopasti. Ako volite ovakve young/adult  fantasy priče verujem da ćete naći nešto za sebe u svakoj od njih.   Kiss... Senka!