SOLIS ET LUNAM (Sunce i Mjesec)
-Fantasy/vampire/wolf-
Da bi sebe i svoje prijatelje oslobodio ropstva Sitis mora vampirskoj kraljici Rele donijeti srca dvaju vukodlaka. Kada s teškom mukom uspije riješiti zadatak koji mu je dan, Lumina-Božica mjese...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
*•.¸♡ 𝒟𝑜𝓁𝑜𝓇 ♡¸.•*
- Ne mogu ti opisai kako sam se brinuo za tebe, Princezo. Zbilja, evo pitaj Vjetrić. Tak' sam se bojao da će nešto krenit' naopako. Da ćeš gricnuti Sitisa na primjer. Da će te boljeti... Ma ne znam, jednostavno sam se brinuo.
- Znam D. Vidiš ipak je na kraju sve ispalo ok. Plašila sam se. Znaš, nisam svo vrijeme bila spojena sa vučjim tijelom. Mislim moj razum. Samo sam, ne znam kao da sam se probudila nakon nekog vremena. Tada se moj razum vratio.
- Vučica je išla pred Luminu.
- Izgleda. Tako je i Metus rekao.
- Tko je rekao?
- Vuk. Jedan od njih, Metus i Sangius. Upoznala sam ih sinoć. Zapravo s njima sam provela noć. S njihovim čoporom.
- Pronašla si čopor?
- Da. Njih su me dvojica predstavili ostalima, a netko je rekao, ne sjećam se točno tko, Larissa ili Elenor, da sam sada jedna od njih i da pripadam njihovu čoporu.
- Odlično je što imaš čopor. To je vrlo važno za vukove. Samotnjaci su uvijek stigmani, razumiješ. Izopćeni.
- Svi se čude što sam bijela, D. Kažu da već pet stotina godina nije bilo bijele vučice, Luminine kćeri, koju čekaju da zavlada vučijim narodom. Svi su zbunjeni, jer sam ja bijela. Ja nisam kći Božice, zar ne D? - progutam knedlu - Ja zapravo ne znam ni čija sam kći. Ni kako izgledaju moji roditelji. Ili su izgledali. Ja sam prokleto siroče.
- Ne govori tako Lux. Oduvijek imaš nas. Umrli bi za tebe. Baš kao i za Noxa. Vi ste nam najvažniji.
- Naravno da je kralj najvažniji. Svi bi trebali biti spremni umrijeti za kralja, ako zatreba. Znaš D., kad smo već kod Noxa, jesi li znao da je Lumina ruku svoje kćeri namijenila njemu?
- Zaista? Nisam to znao? Kako ti to znaš?
- Bonum je Noxu dala Božicinu knjigu. U njoj sve piše. I nešto mi je još rekao.
- Što Princezo?
- Slova u toj knjizi napisana njezinom rukom ista su kao ona koja Nox ima na vratu, i kao ova. - pruži mi svoj tetovirani dlan. E jebi ga, sad me stvarno presječe u želucu. Još nam je samo ovo falilo.
✿.｡.:* ☆ 𝐿𝓊𝒸𝑒𝓂☆*.:｡.✿
Poslala sam SMS Noxu. Zvala ga tri puta. Čovječe gdje je? Mrzim kad mi se na javlja. Meni se tad odmah javi onaj strašni osjećaj brige. Zašto nikad ne pomislim da se negdje ludo zabavlja, nego odmah pomislim da se nešto dogodilo?
Stanem pokraj prozora i pogledam prema prilazu. Nikoga nema. Navučem zavjesu i zavitlam mobitel. Najednom osjetim prekrasan miris mora koji ispuni sobu i moja pluća. Znam kome taj miris pripada. Okrenem se i ugledam ga na sred sobe. Pođem mu u zagrljaj osjećajući olakšanje jer je tu ispred mene živ i zdrav.
