Otišao sam kući samo da se istuširam pa se vraćam u bolnicu. Pokupio sam neku trenerku i svoju crnu majicu za nju, a uz put sam se i ja presvukao.
Na putu do bolnice kupio sam joj bijele ruže kakve voli. Da nije bilo Nine, starije gospođe koja radi za mene, nikada ne bih znao da Verona voli bijele ruže.
Parkirao sam se ispred bolnice. Ušao sam u lift, a tu su me dočekale četiri djevojke, Princezicinih godina. U jednoj ruci sam držao ruže dok sam drugom prelistavao obavijesti. Par poruka od poslovnih partnera, par od prijatelja, par od napaljenih kučki, a par i od moje drage majke. Nisam obraćao pažnju na djevojke zbog čega su one pritisnule gumb da se lift zaustavi. Nisam obratio pažnju na to odmah, ali kada su počele da se smjehulje, shvatuo sam sve.
"Djevojke, ja sam najveća noćna mora. Ja sam ta osoba koja je imala dvije stotine djevojaka u kući i koje su mi bile robinje. Ne znam da volim jer sam to zaboravio. Ali postoji jedna stvar koju nisam zaboravio, a to je da nanosim bol drugima. Tako da ako ne želite ostati u liftu sa osobom koja je do nedavno ubila tri muškarca, savjetujem vam da pritisnete taj gumb", održao sam svoj mali monolog bez da sam pogleda odvojio od mobitela.
Govor mi nije bio baš nešto strašan, ali kao što sam i očekivao lift se odmah pokrenuo. Njih četiri su šutjele sve dok nisam izašao, a dalje ne znam što je bilo. Ušao sam u njenu sobu u trenutku kada se ona probudila.
"Princezice", rekao sam sretno što se probudila.
"G-gospodine-e", obratila mi se uplašeno.
"Princezice, ne zovi me tako."
"J-j-ja..."
"Ne napreži se, ok. Bit ću tu cijelo vrijeme, samo se odmori."
Klimnula je glavom i okrenula glavu na suprotnu stranu od mene. To je zaboljelo, ali ne želim da se ljutim na nju zbog gluposti.
"Gospodine, zašto ste me spasili?", upitala je nakon pola sata tišine.
"Zato što nisam mogao dozvoliti da umreš i rekao sam ti da me ne zoveš tako."
"Hvala Vam", rekla je i poklonila slabašni osmijeh.
"Ne persiraj me, Princezice", dodao sam i uzvratio joj osmijeh.
"Čim se oporavim otići ću iz tvoje kuće."
Ove riječi su me pogodile. Ustao sam i došao do nje.
"Ti ne ideš nigdje", mislim da sam to rekao previše glasno nego što sam planirao.
"Zašto?", pitala je uplašeno.
"Zato što ne želim da odeš", odgovorio sam tiho.
"Šališ se, zar ne?"
"S tim se ne bih šalio."
Gledala je u mene sa osmijehom na licu koji se sve više i više povećavao. Poljubio sam ju jako. Želim je, sada, ali nas je kašalj u pozadini prekinuo.
"Ispričavam se, doktore, ali nisam mogao više da čekam."
Verona se crvenila pored mene.
"To sam mogao i da primjetim. Nego, danas možete kući. Idem Vam samo još napisati otpusno pismo i to je to. Otpusnicu ću ostaviti kod medicinske sestre kod koje ste Vi gospodine vadili krv."
"Vadio si krv?!"
"Da jer je trebala mojoj Princezici. Idem do auta da uzmem odjeću koju sam ti donio pa idemo"
Brzo sam se vratio kod Verone koja me je dočekala tužno.
"Šta je bilo, Princezice?"
"Ništa, lijepo se provedite večeras", rekla je uzimajući torbu iz moje ruke i otišla do toaleta koji se nalazi u sastavu sobe.
Koji vrag? Na šta ona misli tačno?
Ubrzo je izašla još gore raspoložena nego prije, ali ovaj put je plakala, primijetio sam to.
"Ne brinite, otići ću svojim roditeljima."
Uzela je otpusno pismo s kreveta, ali je ostao jedan komad papira. Uzeo sam ga i pročitao.
Bio si odličan danas i, naravno, da važi naš dogovor za večeras. Znaš moj broj kao i moju adresu. Vidimo se u 8. Medicinska sestra.
Koja kučka! Verona je izašla iz sobe. Krenuo sam za njom, ali mi je ona kučka stala na put.
"O, vidim da je otišla, napokon."
"OSTAVI ME NA MIRU, LUDAČO", vikao sam čime sam pridobio pažnju ostalih kao i Princezicinu pažnju.
"Princezice, ne znam o čemu ova ludača priča. Moraš da mi vjeruješ", rekao sam dok sam joj prilazio.
"A zašto da ti vjerujem?", pitala je uplakano.
"Zato što te volim", priznao sam i sebi i njoj.
"Lažeš!"
"Šta hoćeš da uradim kako bih ti dokazao?"
"Promijeni se. Ne želim Paula koji je zloban, ne želim Paula kojem je stalo samo do sexa, ne želim bezosjećajnog Paula. Želim sve suprotno od ovog sada Paula koji stoji ispred mene. Kada budeš takav, javi mi se, znaš gdje ću biti."
Prvi put mi je neka djevojka odgovorila.
Prvi put mi je netko rekao istinu.
Prvi put sam ostao bez riječi dok sam ju gledao kako odlazi u suzama.
Volim vas 😘
Nadija Okan 🖤
CITEȘTI
Dio njegove kolekcije - 1. SEZONA SERIJALA "Robinja njegovog srca"
DragosteSERIJAL: ROBINJA NJEGOVOG SRCA {PRVA KNJIGA} "Ja sam tvoj gospodar i slušat ćeš ono što ti ja kažem jer ti si moja robinja", izderao se na mene. "Ti mi nisi gospodar, ti mi nisi nitko i ništa. Ti si samo...", nisam dovršila jer me je ošamario. "Nem...
