Dio njegove kolekcije - 1. SEZONA SERIJALA "Robinja njegovog srca"

Poglavlje 14: "Moja Princezica."

Obukla sam bijelu lepršavu haljinu do koljena i bijele štikle sa visokom potpeticom. Paul je izašao iz sobe čim je obukao, naravno, crne hlače na koljenima poderane i crnu majicu koja mu je savršeno isticala mišiće. Osušila sam kosu, nanijela maskaru i labelo.

Nakon pet minuta sam i ja izašla. Udahnula sam duboko i krenula ka Paulovoj majci. Paul mi je uhvatio pogled i ohrabrujuće osmijehnuo. Odmahivala sam glavom lijevo-desno i naravno odmah je došao do mene.

"Ne mogu ja ovo", prošaptala sam.

"Smiri se. Gle, ja ću biti s tobom cijelo vrijeme", rekao je dok je svoju lijevu ruku spuštao na moj donji dio leđa i time me naveo da hodam.

Došli smo do žene koja ima dugu crnu kosu i crte lica jako slične Paulovim. Njene oči su bile plave za razliku od njezina sina. Jako dobro se držala za svoje godine. Izgledala je kao da joj je dvanaest i pet godina, a ne četrdeset.

"Ja sam...", rekla sam ispružajući ruku, ali me je prekinula.

"Ne rukujem se sa sluškinjama", drskost u njenom glasu bila je ogromna.

"Majko, ovo je Verona i ona nije nikakve sluškinja", odbrusio joj je Paul isto tako drsko.

"Paule, koliko sam ti puta rekla da se ne zbližavaš sa poslugom", boja glasa joj se promijenila.

U tom trenutku, djevojka crvene kose do ramena je utrčala u kuću i zaletila se u Paulov zagrljaj.

"Oh, ljubavi koliko si mi nedostajao", piskutavi iritantni glas je izašao iz nje.

Je li ona upravo rekla ljubavi?

"Majko, mislio sam da dolaziš sama, bez ove dosade."

"Pa čula sam da nemaš djevojku i onda sam se sjetila Kristin."

Pokušavao je da ju odvoji od sebe dok pogleda nije skidao s mene. Kučka ga je još pokušala poljubiti. Paul je primijetio moj izraz lica pa se brže bolje izvukao i došao do mene.

"Oh, dobro je, posluga je tu. Donesi mi čašu vode", zlobno mi se nasmiješila.

"Ja nisam nikakve posluga i ako želiš vodu tamo ti je kuhinja", odbrusila sam joj i rukom pokazala na kuhinju.

"Kako dopuštaš da se ovako ponašaju prema tvojo budućoj ženi?", piskutava je upitala.

"MOLIM?!", Paul i ja smo viknuli u glas.

"Pa da, tvoj majka je rekla sa ćeš me oženiti", izgovorila je to kao da je vrlo očito.

"Ja se tobom neću nikada oženiti", tračak ljutnje se dao osjetiti u Paulovom glasu.

"Slušat ćeš ono što ti majka kaže", ubacila mu se mama.

"Od kada se ti brineš za mene? Cijelo ovo prokleto vrijeme bila si na Karlovoj strani. Ja nisam ubio Maju, ja nisam čudovište da ubijem vlastitu sestru. Karlo je to učinio, a mene okrivio. Upravo zbog toga sam i proveo pet jebenih godine u zatvoru. A ti si bila slijepa pored zdravih očiju i prešla na Karlovu stranu", nevjerica, bol i tuga bili su pomiješani.

Paul je bio u zatvoru? Imao je sestru?

Irina, Paulova majka, je ustala i prišla nam. Odjednom, Paulova glava se okrenula na desnu stranu.

"Meni je dosta Vašeg ponašanja. Pokušala sam da Vas ispoštujem samo zbog Paula, ali sada vidim da ste bezosjećajni. I ja NISAM sluškinja nego...", Paul me prekinuo.

"Moja Princezica."

Obje su u nas gledale iznenađeno i bijesno.

"Mislim da bi bilo bolje da odete", Paul je prekinuo tišinu koja je postajala neugodna.

Stajala sam pored njega, a njegov stisak ruke oko mog struka se povećavao. Postajalo je neizdrživo, ali sam se potrudila da ne ispustim niti jedan zvuk dok one ne odu. U tom trenu, zazvonio mu je mobitel, ali ignorisao ga je. Mislila sam da njegov stisak ne može postati jači, ali upravo jeste. Nakon par minuta su izašle iz kuće bijesne. Htjela sam da odem u kuhinju po čašu vode, ali nisam se mogla pomaknuti.

"P-Paule, boli me", izgovorila sam kroz zube.

"Šta te boli?"

"Tvoj stisak na mom struku."

Odmah je odmakeo ruku.

"Oprosti, ne znam šta me je obuzelo", izgovorio je tužno.

"Nisi ti kriv, nesvjesno si to uradio i uredu je", pokušala sam da ga oraspoložim.

Bez i jedne riječi sjeo je u svoju fotelju, a ja sam mu nasula viskija. Dodala sam mu čašu koju je šutke uzeo. Sjela sam preko puta njega na trosjed i zagledala se u strop.

Ne znam koliko je vremena prošlo, ali znam da je sada Paul bio iznad mene ljubeći me po vratu.

Jedna ruka mu je bila na mom struku, a druga šarala po mom bedru. Mobitel mu je zazvonio ponovno, ali ga je nastavio ignorisati. Nasmijala sam se na njegovu reakciju kada je čuo da mu mobitel zvoni.

O, ne!

Otrčala sam u kupaonicu jer sam dobila. Sranje, sada se neću izvući iz kreveta. Do sobe sam jedva došla. Što je najgore, sutra će tek pravi bolovi početi. Nekako sam obukla Paulovu majicu i crne helanke jer se tako osjećam najudobnije. Zavezala sam kosu u neurednu punđu. Kada sam izašla iz ormara, Paul me je već zabrinuto gledao.

"Jesi dobro?"

"Jesam."

Sjela sam do njega na krevet.

"Što je bilo? Je li do mene?"

"Nisi ti kriv. Oni dani u mjesecu, dobila sam menstruaciju nakon dva mjeseca što znači da ću imati osjećaj kao da umirem", pojasnila sam mu.

"Ako hoćeš sutra možemo da prošetano."

"Sve zavisi."

"Od čega?"

"Od toga hoću li sutra moći prstom mrdnuti."

Volim vas 😘

Nadija Okan 🖤