Dio njegove kolekcije - 1. SEZONA SERIJALA "Robinja njegovog srca"

Poglavlje 25: Kažnjena!

"O kakvom vjenčanju pričate?", pitala sam Irinu jer već skoro pa dva sata govori o nekom vjenčanju.

"Pa o tvom i Paulovom, naravno", izgovorila je te riječi kao da je sasvim uredu.

"Ali Paul i ja..."

"Što Paul i Paulova Princezica?", prekinuo me je.

"Pa nas dvije govorimo o vjenčanju."

Paul se zakašljao.

"Tačnije, Vi govorite, ja samo šutim."

"V-vjenčanju", promucao je.

"Hoćeš čašu vode?", pitala sam već ustajući sa trosjeda.

"Molio bih."

Krenula sam nazad u dnevnu sa čašom vode u ruci, ali sam čula pucanj i vrisnula. Staklo je puklo. Metak je prošao pored mene. Spustila sam se na pod. Pucanj. Još jedna. I još jedan. Više nisam ni brojala. Sve ovo me je posjetilo ma onaj kobni dan. Znam da ima pištolj negdje u kuhinji, ali ne znam gdje. Vrisnula sam još jednom kada me je metak okrznuo po ruci. Čula sam još jedan koji je dolazio iz kuće.

"Verona bježi odatle", Paul mi je pružio ruku koju sam, naravno, prihvatila.

Našla sam Paulov pištolj i vratila se u kuhinju. Naravno, bio je pogođen u rame. Luis ga je izvukao, a ja sam izašla iz kuće i krenula u dvorište odakle i dolaze pucnjevi. Počela sam da pucam i ubila ih trojicu od petorice. Dvojicu sam ranila i ako sada ne potraže liječnićku pomoć mislim da će iskrvariti. Vračajući se nazad sam pozvala doktora koji je Paulu bezbroj puta pomogao.

"GDJE JE ONA?", Paul je urlao po kući.

"Tu sam", odgovorila sam na pitanje postavljeno drugom.

"KOJI JE TEBI KURAC?", urlao je.

Tu je bilo oko dvadesetak muškaraca.

"ŠTA BI BILO DA SU TE RANILI? HEKTORE POGLEDAJ DA LI SU SVI POBJEGLI, A TI IDEŠ SA MNOM."

"Trojica su mrtva, dvojica su ranjena, a ako ne potraže liječnićku pomoć umrijet će", progovorila sam zaustavljajući Hektora kao dobivajući hladan pogled od Paula.

"HEKTORE URADI ŠTO SAM TI REKAO, A TI IDEŠ SA MNOM."

Cijelo vrijeme je sjedio dok je doktor pokušavao da izvuče metak iz ramena bez da ga ponovno povrijedi.

Šutila sam stojeći pored Paula koji bi mi svako malo uputio bijesan pogled.

"To je to, gospodine", rekao ke doktor pakujući pribor u crnu torbu.

"Viktore", Paul je Viktoru rukom pokazao na novac na stolu.

Paul je ustao sa fotelje i uhvatio me za nadlakticu vodeći me ka Sobi bola.

"Paule, ja..."

"Šuti!", polako se smirivao, ali to nije bio taj isti Paul.

Šutila sam jer je tako bolje za oboje. Jedino je ova soba bila zvučno izolovana tako da mogu da dozivam pomoć koliko god hoću, ali me nitko neće čuti. Gurnuo me je na krevet.

"Skidaj se", zapovjedio mi je.

Sat vremena kasnije ležim na krevetu sklupčana jer ne mogu da pomjerim ni prst. On je u kupaonici tušira se. Pokušala sam da dohvatim čašu vode sa noćnog ormarića, ali nisam uspjela pa je čaša pala na pod i razbila se. Ovo me je podsjetilo na dan kada me je Paul prvi put kaznio.

*FLASHBACK*

Nasmijao se kada je primijetio gdje gledam zbog čega sam brže bolje odvratila pogled i usmjerila ga na strop. Hladno mi je, ali pokušavam to da ne pokazujem. Trnci su mi prošli tijelom kada mi je dotakao lice. Pokušala sam da smirim disanje, ali nisam uspjela. Drugu ruku je stavio na moj struk zbog čega sam se trznula. Dodirnuo je ranu. Zažmirila sam samo na trenutak i opet otvorila oči. Bio je iznad mene. Rukama se pridržavao kako me ne bi pritisnuo svom težinom.

"Nemojte", izustila sam.

"Princezice, moram da te kaznim", rekao je tako tiho, tako umiljato.

Odmahivala sam glavom lijevo-desno, ali sam onda osjetila njegove mekane usne na svojima. Spustio je svoju ruku na moje bedro i pomicao ju gore-dolje. Nisam željela da ispustim nikakav zvuk užitka. Osjetila sam neku novu bol u predjelu svog međunožja zbog čega mi se oteo vrisak s usana.

"Sranje", prosiktao je.

"Zašto mi nisi rekla da si djevica?", pitao je ljuto.

Nisam mogla da odgovorim. Bol je prevladala.

"Odgovori mi."

"J-j-ja..."

"Sada ćeš zbog toga biti kažnjena."

Stavio mi je neku tkaninu u usta. Ponovno je ušao u mene na što sam se počela micat. Rane su me boljele kao i međunožje. Ulazio je sve više i jače, a bol, bol je polako odlazila. Vidjela sam krv na posteljini, ali nisam marila. Primijetio je moj izraz lice pa mi je tkaninu izvadio iz usta. Nemogavši više da se kontrolišem izgovorila sam njegovo ime, tiho.

Trnci su mi prošli kralježnicom pa sam se sva stresla. Ubrzao je ritam dok su meni uzdasi zadovoljstva izmicali kontroli.

*END OF FLASHBACK*

Izašao je iz kupaonice, a ja sam se okrenula na drugu stranu i tim pokretom izazivajući si bol koja je nastala zbog udaraca bičem.

"Princezice, jesi dobro?"

Ne mogu da vjerujem da me to pita. Samo sam klimnula glavom u znak potvrde.

"Dođi", podigao me je sa kreveta, a ja sam tu priliku iskoristila da ga udaram.

"Oprosti, znam pretjerao sam", rekao je spuštajući me na hladno dno tuš kabine.

Preko rana i masnica na mome tijelu prelazio je nježno šamponom koji je maloprije nanio na ruke, a zatim meni na kosu. Trnicu su mi prošli tijelom zbog njegova dodira. Došao je do mog intimnog područja. Pogledala sam ga, a on mi se samo osmjehnuo. Sav šampon sa mene je otjerala voda. Obgrnuo me je peškirom i rekao mi da sačekam trenutak. Brzo se vratio noseći svoju bijelu majicu u ruci.

Na podu više nije bilo stakla. Vratio me je u sobu i počeo mi sušiti kosu fenom. Pokušala sam da ne zaspim, ali nisam uspjela. Pošto je sjedio iza mene nagela sam se na njegova prsa i zaspala. Mislila sam da će pokušati da se izvuče, ali nije. Povukao me bliže sebi i zaspao zajedno sa mnom.

Volim vas 😘

Nadija Okan 🖤