Vječni rat

Početak

"Probudi se."-reče i slabo udari o rub kreveta-"Ne bi htjela zakasniti već na prvi dan škole."

Nakon što je njezin tata otišao Susana je polako ustajala jer je znala da će se on vratiti,a nije znala koju metodu za buđenje će donijeti sa sobom.Kad se ustala i dovoljno razbudila sve joj je drugo pošlo za rukom od oblačenja do kupaonice u kojoj ,iznenađujuće za curu, joj nije trebalo puno vremena, valjda,jer nije voljela nositi šminku i nakit.Zapravo ona se nije ponašala kao cura iako je imala 15 god.,nikada nije nosila modernu odjeću,tračala ili sjedila na klupi sa svojim frendicama. Uvijek joj je bilo zanimljivije biti u muškom društvu i baviti se sportom namjenjenom za  muškarce.

Sišla je niz stepenice na prvi kat kuće.Trebala je još samo preskočiti prve dvije stepenice,odjednom se brzo okrenula i uhvatila jabuku točno ispred nosa.Spustila je jabuku da vidi koji od njezina dva  luda brata upravo pokušao pogoditi u glavu ,i to s jabukom.

"Aromatična, vrlo sočna, hrskava jabuka,upravo stigla iz Makedonije."-usto je dodao i podrugljiv smiješak.

Bio je to njezin stariji brat Mike, njezin drugi brat zove se Jack i on ima samo 5 god.,a nije imala sestru.

"Ha-ha-ha.Šta da mi je ta jabuka završila u glavi?"-reče Susana ljutito iako se smješkala.

"Ne vjerujem,tvoji instinkti i brza reakcija nikada te ne iznevjere."-odgovori Mike.

"Tu imaš pravo.A kamo ti ideš?"

"S tobom u školu,upisao sam se."

"Zar stvarno?"

"Da.Sve radimo zajedno, zar se ne sjećaš??"

Na to se oba dvoje osmjehnu, i baš kad su izašli iz kuće i krenuli zatvoriti vrata,Jack ih zaskoči.

"Nemojte ići, biti će mi dosadno bez vas."-reče Jack u nadi da će se predomisliti.

"Vratit' ćemo se brzo,do tada ne radi ništa ludo, propustit' ćemo svu zabavu."-kaže Susana i spusti Jacka na pod.

Dok su se udaljavali od kuće Susana izazovnim pogledom upita Mikea-"Hoćeš li se utrkivati?"

Mike podigne glavu i istim pogledom odgovori- "Naravno."

Pošto se njihova kuća nalazi u šumi, teren za trčanje je bio zahtjevniji.Pretvore se u crne magle ,koje se kreću tako brzo da ih jedva primjetiš.Susana je stala  na jednu debelu granu da vidi gdje je Mike,no on je ubrzo prošao pokraj nje.Njezin brat je bio u vodstvu,ali ne zadugo, dok je gledao iza sebe ,Susana se stvorila ispred njega.Na svu sreću on je primjetio i skrenuo u zadnji trenutak ravno u hrpu otpalih lišća.Kada se pribrao, vidio je Susanu malo dalje ,kako se smiješi,maše i nastavlja trčati prema školi.Uskoro Mike ju sustigne.Bili su vrat o vrat,dali su sve od sebe da bi jedno, drugog prestigli.U toj napetosti su zaboravili da su pred kraju šume, te je jedna žena koja je šetala sa svojom kćeri,prolazila baš pored njihova cilja.Primjetila je crnu maglu koja je ubrzo nestala. Dobro je  da oba dvoje imaju brze reflekse, pa su se, svaki iza jednog stabla,sakrili.Žena to nije primjetila,već je nastavila dalje.Napokon su došli do škole.Razgledavajući hodnik, rastali su se i svatko je krenuo na svoj sat. Hodnik je bio pust jer je već zvonilo.Susana je ušla u pravi trenutak u učionicu fizike,kako bi ju profesorica Booth predstavila pred cijelim razredom kao novu studenticu.Ona nije voljela biti u centru pažnje ,pa joj taj trenutak nije bio drag.Sjela je u zadnju klupu i dosađivala se. Na kraju sata profesorica im je zadala projekt koji trebaju napraviti do četvrtka.Sustigla je dvije studentice koje su izlazile iz učionice i upitala ih

"Zašto su svi tako zgroženi oko projekta?"

"Zato što ocjena iz projekta ide u glavnu rubriku,a projekt nije lako za napravit'."-reče prva studentica sa smeđom kosom i tamnoputom kožom.

"A nije tako teško napravititi taj projekt."-kaže Susana.

"Onda blago tebi."-reče plavokosa.

"Hahaha, da prava sam sretnica."-odgovori joj Susana i doda

"Fora vam je škola."-rekla je to s takvim divljenjem, da je bilo malo čudno.

"Zar ti nisi bila nikada u školi?"-pita plavokosa.

"Ne.Imala sam samo privatne učitelje."-reče Susana.

Na to studentice se još više začude.

"Imaš lijepe kristalno,svijetlo-plave oči."-kaže smeđokosa.

"Oprosti,ali to je prvo što primjetim kod osobe."-doda tamnoputa.

"Hvala."-na to će Susana.

"Sigurno su ti roditelji bogati kad su ti priuštili privatno školovanje."-kaže plavokosa.

"Da.I nemate pojma koju moć imaju."reče Susana.

"Kako se zovete?"

"Ja se zovem Lily ,a ona se zove Roxanne."-odgovori plavokosa i pokaže na smeđokosu.

"Ja vam mogu pomoći oko projekta.Odlična sam učenica, bar u mojoj privatnoj školi,ali imam osjećaj da  će ova biti drugačija."-predloži Susana.

"Može.Hvala ti puno!!!"-Lily i Roxanne u isti glas zahvale.

Dok su tako pričale i već se sprijateljile ,Susana dobije osjećaj da je netko gleda ,na loš način  promatra.Okrene  glavu i ugleda njega, odmah  se prestane smijati.

Nadam se da vam se sviđa prvo poglavlje, malo je dosadno,ali to je tek početak.Oprostite zbog gramatičkih pogrešaka :)