Ne idi 5. deo

2.9K 179 8
                                    

Ona raširi oči gledajući ga bez teksta dok su njegove oči uživale u pogledu na raskošno telo udaljeno pedalj od njega. Puče joj pred očima, u momentu shvati šte je hteo reći i uzvrati kroz stisnute zube.

- O čemu pričaš? Ne bih bila toliko sigurna da sam na tvom mestu ako mislimo na isto. – pogleda ga kroz spuštene trepevice i nevino se osmehnu. Ni u snu nije očekivala da će je cimnuti i skoro je poljubiti, vrelim dahom joj milujući usne.

-Volim da se kockam, a ti? – tiho je govorio netremice gledajući u njene usne.

Odvoji se od nje i viknu Vasila.

-Idemo sine kod dede.

Uze sina za ruku, Hana pokupi stvari i pođe za njima. Hodali su polako uskom stazom između stenja, išli su prema vrhu pažljivo hodajući. Orhan se okretao svo vreme pazeći na nju da se ne oklizne. Mogla je bez srama posmatrati njegova snažna leđa, široka ramena i vlažnu kosu koja se presijavala na Suncu. Prijala joj je njegova pažnja. Pruži joj ruku i povuče je na vrh stenja. Ukaza se predivan prizor, u šumi drvena kuća sa velikom terasom u lozi od ružičastog cveća. Staza od šljunka je vodila do drvenih stepenica. Iz kuće izađe visok stariji muškarac, sede kose i nebo plavih očiju. Grleno se nasmeja kada ugleda Orhana. Žurnim korakom priđe i zagrli ga srdačno, iza njegovih leđa se pojavi vitka starija žena izuzetne lepote. Hana ih je posmatrala sa zanimanjem jer su odskakali od ostalih meštana. Čovek se okrete i odmeri je prodornim pogledom...osmehnu se i reče.

-Ja sam Kenan a ovo je Melek, moja žena. Izvoli lepotice, naša kuća je i vaša.

-Hana, drago mi je da sam vas upoznala. – tiho uzvrati.

-Dušo, hajde odmah sa mnom da ti dam suvu odeću. Ovde je hladnije nego dole na obali – melodičnim glasom joj reče žena. Ušla je u kuću i ostala zapanjena lepotom. Kao da se našla u drugoj dimenziji...sve je bilo kombinacija drveta i kamena, prirodan materijal. Veliki kamin sa poslaganim cepanicama, drveni sto otesan i ostavljen u prirodnom obliku sa klupama presvučenim u plameno crveni mebl. Ugaona garnitura u mrkim bojama drveta sa razbacanim jastucima, koža na drvenom podu i podna lampa sa starinskim abažurom. Cela soba je bila sa jedne strane u velikim prozorima koji su gledali na šumu kroz koju se naziralo more i Sunce u zalasku. Povela je uz stepenište i uvela u spavaću sobu nameštenu vrlo jednostavno ali toplo i funkcionalno. Melek otvori starinski orman i izvadi pantalone i kariranu košulju...izvuče peškir i reče.

-Istuširaj se odmah toplom vodom i presvuci se, tako ćeš sprečiti prehladu. Kada završiš siđi dole na čaj. – ljubazno se osmehnu i pomilova je po obrazu.

Bila je oduševljena kućom i domaćinima...bili su nestvarni, topli i gostoprimljivi. Osećala se kao da im je dalja rođaka. Brzo se sredila i sišla u salon, ugleda ih kako sede na terasi. On je držao sina na krilu, imao je na sebi tamnu rolku i pantalone lagano je ispijao čaj i smešeći slušao Kenana. Pridružila se i sela do Orhana i dečaka. Maleni siđe sa očevog krila i sede između njih naslonovši glavu na njeno rame. Spontano ga je primila u zagrljaj i poljubila u kosu, ogrnu ga tankim ćebetom jer napolju je bilo prohladno. Melek im doviknu iz kuhinje.

-Još malo i večera je gotova, ima pita, sveža piletina sa krompirom i brdo salate. Izađe na terasu i sede do muža, radoznalo se obrati Orhanu sa pitanjem.

-Hoćeš li nam napokon reći, otkuda ovako mlado, zgodno i lepo čeljade sa tobom?

-Melek, Hana radi za mene. Ona je glavni tehnolog i isključivo se bavi kontrolom sušenja duvana. Iskreno, ja sam očekivao da samo muškarci mogu raditi taj posao, pojavila se ona i prijatno me iznenadila.

Kenan se šeretski nasmeši i reče.

-Sudbina...od nje niko nije pobegao. Sve ima svoj smisao i slučajnosti ne postoje. Gledam vas dvoje i setim se mladosti. Neke delove priče zna Orhan, želim i tebi ispričati...... Ja sam bio mlad i perspektivan muzičar...završio sam akademiju i zaposlio se van zemlje. Moj drugi dom je bio u Americi, San Francisko. Ah kada se setim, bile su to dobre godine...nisam imao nameru nikada se vratiti. Te večeri sam imao svirku u najeminentnijem hotelu u Francisku kada sam dobio poziv da mi je otac na umoru. Bio sam pored sestre jedino njihovo muško dete...ta vest me zabolela do srca. Spakovao sam se i došao da budem sa ocem do kraja. Na žalost posle nedelju dana je umro, srušio mi se ceo svet. Počele su pripreme za dženazu (sahranu), u našoj kući tuga do neba. U tom ludilu sam ugledao nju...Melek. Ubila me jednim pogledom, vitka, duge crne kose i krupnih očiju pamet mi je zavrtela. Lepšu devojku nisam video. Moja sestra, Orhanova majka mi je šapnula..."Ona je suđena drugom, za mesec dana je venčanje. Njen otac je hteo razgovarati sa tobom da sviraš na svadbi." Mislio sam da bi bolje bilo da mi je zabila nož u srce nego što mi je to rekla. Nakon par dana, došao je moj nesuđeni tast i ugovorio posao sa mnom, pristao sam da sviram. Nisam spavao, nisam jeo...bio sam lud za njom. Po tome smo slični ja i Orhan...daidžino. Kada volimo to je prava ljubav, onda postajemo kao zveri koje love plen. Ona je bila moj plen. Uzeo sam očev pištolj i stavio za pas, sedeo sam čekajući noć. Moja draga živela je u konaku u brdima, dobro čuvana kuća i jako obezbeđenje. Na konju sam došao do pola planine a onda sam krenuo korak po korak kroz šumu jer sam znao da je obezbeđenje njenog oca sakriveno između drveća. Ušao sam sa gornje strane konaka kroz mala vrata predviđena za beg iz konaka ukoliko dođu zla vremena. Vrata mi je otvorila Dževrije, mlada sluškinja. Provela me je do Melikine sobe. Trajalo je večnost jer smo morali zaobilaziti momke koji su čuvali kuću. Taj trenutak nikada neću zaboraviti kada sam je ugledao kako spava. Bio sam spreman na sve, ni smrt me nije sprečavala da je dobijem. Pobegli smo...pred jutro smo stigli u Amasar. Sakrili se kod mog prijatelja i venčali se istog dana. Krenula je odmazda njenog pokojnog oca Hasana. Davao je nagradu onome ko nas oda, mene je želeo ubiti. Osramotio sam njegovo ime, iz kuće mu oteo ćerku mezimicu. Bilo je pitanje vremena kada će nas naći, nije bilo druge...poljubio sam moju voljenu i otišao Hasanu na noge. Uhvatili su me na kilometar od njegove kuće, vezali me kanapom i vukli po kamenom putu vezanog za konja. Izranjavanog i modrog izveli su me pred njega...sećam se da sam se oprostio od života onog momenta kada sam ga pogledao u oči. Grmeo je na mene jer sam bio niko za Yilmazove. Izvadio je pištolj i naslonio cev na moje čelo. Jedino sam što sam mogao bila je rečenica koju sam izgovorio..."Pucaj, onog trenutka kada padnem u krvi pred tvoje noge, Melek će isto uraditi ako se ne vratim do večeri u njeno naručje...imaćeš dve dženaze!". Vratio sam se živ i zdrav. Ona je postala centar mog sveta, izrodila mi je sedmoro dece, četiri ćerke i tri sina. Jedna ćerka i sin žive u Istanbulu a ostali su rasuti po svetu, živi, zdravi...oženjeni i udati. Oboje smo želeli puno dece. Jedno će uvek moći doći da bude uz nas u zadnjim momentima.

Hana ga je slušala bez daha, oči su joj bile pune suza...iz njegove svake reči izbijala je duboka ljubav. Stidljivo izgovori.

-Kakva priča, ostala sam bez komentara! Ipak, pitala bih vas jedno pitanje...kako ste znali da će Melek pristati da pobegne i uda se za vas?

-Nisam znao...verovao sam, verovao sam u snagu srca. Ono mi je govorilo da je ona moja. To je bilo dovoljno. – osmehnu se i obgrli nežna ramena svoje žene.

Melek se resko nasmeja i zaškilji očima...tiho izgovori.

-Nisi ispričao glavni deo priče, to uvek preskočiš. Nećeš da kažeš kako si sa Dževrije ašikovao dok je nisi nagovorio da te pusti u konak. Opasan si lisac. – pljesnu ga dlanom po kolenu i pogleda ga popreko, šaleći se.

-Deco, dosta je priče, hladi se večera.

Sedeli su za velikim stolom i uz razgovor jeli. Sve je bilo ukusno i domaće...ubacivala je u dečakov tanjir lepe parčiće mesa, i nagovarala ga da uzme salate. Spavalo mu se...Hana se obrati Orhanu sa rečima da bi trebali krenuti u konak jer se Vasil izmorio. Kenan je pogleda sa osmehom i reče.

-Ostajete večeras kod nas, sutra se vratite...noć je i bez obezbeđenja ste. Nije sigurno.

Melek uze dečaka za ruku i povede ga uz stepenice, Hana je pošla za njima. Smestile su dečaka u krevet... želeo je da ostane i pravi mu društvo dok ne zaspe uz priču za laku noć. Legla je do njega i tihim glasom počela svoju omiljenu bajku koju je volela kao dete. Nije izdržao do pola, zaspao je. Hana ga je posmatrala, imala je želju da ga poljubi ali opet duboko u sebi oseti strah. Bojala se vezivanja, već sada joj je mališa nedostajao pri pomisli da će otići. Pomilova ga vrhovima prstiju i spusti usne na njegovu ruku, polako ustade i izađe.

Bila je skoro ponoć kadaodlučiše da se povuku na spavanje. Dobila je sobu na kraju hodnika sa kosimplafonom i prozorom koji je gledao u nebo...oduševljeno je gledala u ćilim jarkihboja kojim je bio prekriven krevet. Melek joj reče da jedna vrata vode u malokupatilo sa tuš kabinom a druga vrata su od ostave. Zahvalila se na gostoprimstvu,zagrli stariju ženu i poljubi u obraz...zavolela je žaleći što nikada nijeosećala ovako jaku prisnost sa svojom majkom. Zatvori vrata i uze spavaćicu...polakoskide odeću i navuče tanku tkaninu. Skide šnalu i protrese glavom, kosa joj serasu po ramenima i leđima. Uvuče se u meke dušeke gledajući nebo osuto zvezdama...polakoje u mislima vraćala današnji dan. Iz dremeža je trže čudan zvuk iza vrata odostave. Pridignu se i uplašeno oslušnu. Zvuk se ponovi...podiže pokrivač i bosa,tiho priđe vratima...stajala je napeta od straha. Pruži ruku da uhvati kvaku ivrata se širom otvoriše...nađe se oči u oči sa Orhanom. Gledala ga jeprestravljeno, buknu u licu i ustuknu korak. Kliznu pogledom i vide ispod tankespavaćice kako zadrhta. Stajao je nepomično ne skidajući pogled sa nje. Utamnoj rolci činio joj se još višim, iz njega je izbijala snaga ravna olujnomvetru...oseti naboj koji je uzdrma zaustavljajući joj srce za trenutak. Pre negošto je dohvati kroz glavu joj prođoše reči „ja sam zver a ona moj plen". Usnesu joj bile zarobljene u dug poljubac, nestajala je u njegovim rukama...povuče jena krevet. Podrhtavala je od svakog dodira nemoćna da se pomeri. Njegovi toplidlanovi su ispitivali svaki deo njenog tela ne ispuštajući joj usne. Oseti ihkako postaju sve zahtevnije, u ušima je bubnjalo. Podiže ruku i zaroni prste unjegovu tamnu kosu...predala se, lomila je želja. Mešale su se slike...prvi pogled,dodir, poljubac...ruke koje je miluju, topli dah na svojim grudima i uzdah kojizapara tišinu. Skliznu niz njeno telo ljubeći je lagano vlažnim usnamaizazivajući talase strasti, stezala ga je prstima nesvesna svojih pokretapozivajući ga. Podiže joj ruke iznad glave i spusti na jastuk, uhvati joj prstei steže...oseti ga kako je uzima, sladak bol i poče da tone u more zadovoljstva. Delićemsvesti je jedina misao prodirala kao talas rušeći sve pred sobom „snaga srca".

Ne idiWhere stories live. Discover now