Opasna ljubav (ZAVRŠENA)✔

9 dio

Pomislih:"Da li je sada pravi trenutak da ga pitam,molim te Bože daj da pristane..molim te."

Sjela sam na stolicu nasuprot njega.Počela sam razgledati po sobi od nervoze,nisam smjela ga pogledati u oči.

"Joj koja sam ja glupača zovnem ga i sad nemam hrabrosti ga ni u oči pogledat.."

Zakašljala sam se i rekoh:"Drago mi je što si došao..ovaj sjećas se našeg prvog susreta..onda kad sam bila uplakana.."

Pogledao me je zbunjeno:"Znam,ali kakve to veze sad ima.."

"Pa vjeruj da ima...bila sam uplakana zbog svog bivšeg,našla sam ga u stanu sa drugom..
I jučer me je nazvao..uglavnom dogovorili smo se da se nađemo danas u parku oko 13:00.Želim da mu kažem da više ništa neće biti od nas.Pitao me je da li ima neko drugi u mom životu..."

Amar:"I šta si ti rekla...."
"Rekla sam da ima...i da ću danas doći sa njim u park...."

Ostavio je kafu na sto i ustao od stola.
Pomislih:"Eto ga gotovo je nema mi spasa..."
"Koja sam ja glupačaaaa..."

Otpuhnuo je i reče ljutito:"Zašto mi nisi prije rekla.."Mogla si mi reći, o čemu si mislila..."

Pogledala sam ga suzama u očima,suza mi krenu niz lice.
"Ja samo sam mislila...da bi bilo bolje da ti kažem ovako..."

Prišao mi je i zagrlio me.Ne mogu opisati koliko sam olakšanje osjetila...

Amar:"Uredu je ne plači nisam htjeo,te rasplakati ići ću s tobom..."
"Ne moraš ići ako ne želiš...ne želim da te uvlačim u to..

Amar:" Uvukla si mi se onog dana u srce i kožu,zašto ne bih i u život."reče smješeći se ...

"Oh kakooo imaa lijep osmjeh.."

Amar:"Ja sam tu da te štitim od tog idiota,sad idi se spremi ljubavi ne možeš svakakva ići..."poljubi me u obraz.

Kimnula sam glavom i otišla u kupatilo...
"Ljubavi...kako je to lijepo čuti iz njegovih usta.."

Istuširala sam se i našminkala.Stavila maskaru i malo ruža.Obukla sam farmerice i lanenu košulju boje breskve.Kosu sam uvila i pustila niz leđa.

Izašla sam iz sobe,i došla u dnevni boravak.Vidjela sam ga kako sjedi na terasi,kako mu sunčeve zrake obasjavaju lijepe crne oči,crte lica i naravno prelijepi osmijeh.

Došao je do mene i reče:"Jako si lijepa.."i još jednom me poljubi u obraz.

Pogledala sam na sat i vidjela da je 12:30.
"Hvala ...rekoh..." Hoćemo li polahko..."
Amar:"Naravno ljubavi,pruži mi ruku i izađosmo iz stana...."

Dok smo izlazili iz zgrade rekoh u sebi:"Hvala ti Bože što sam ga srela...imam osjećaj da je on onaj pravi,uz njega se osjećam zaštićeno,voljeno..uz njega sam ono što jesam..."

Okrenula sam glavu prema njemu,pogledao me je nasmijao se i prijeđe mi rukom preko obraza:"Ljubavi da li si spremnaa..."
"Spremna koliko mogu biti..rekoh i uđosmo u auto....

" Sada samo želim da sve prođe dobro,želim da zauvijek ostanem sa Amarom,da ništa ne stane između nas..."

Ako želite nastavak pišite u komentare i podržavajte me...

Hvala unaprijed!!