Opasna ljubav (ZAVRŠENA)✔

18 dio

"Poznajete li Amara Gozula.."
"Da poznajem..osjetila sam kako mi oči peku suze..
" Kako to da vam kažem..ali Amar je upucan.."
Suze su mi krenule niz lice,ispao mi je telefon..
Čuo se je glas sa telefona:"Halo halo..gospođice..."
Stajala sam tako nekoliko trenutaka nepomična..
Moj brat izađe iz sobe i pritrča mi,i uhvati me da ne upadnem.
"Sestro..sestro što je..da li si dobro.."
Zagnjurila sam mu glavu u krilo i kroz jecaje rekla:"Amar...je...je upucan.."
"Šta...kakoo,u kojoj je bolnicii.."
"Ne znam nisam čula.."
"Sačekaj da nazovem spremi se idemo u bolnicu.
Otišla sam u sobu uzela kaput..i došla u dnevni boravak.
" Jesi li nazvao bolnicu.."
"Jesam,nalazi se u centralnoj bolnici.."
"Požurimo...to je od nas možda 20 minuta daleko.
Kimnuo je glavom,uzela sam ključeve i trčeći izašla iz stana.

Ispred nas je čekao taksi.Pogledala sam u brata i rekla:" Hvala.."
Blago mi se nasmijao i ušao u taksi..
Vozili smo se prema bolnici..plakala sam nesvjesno.
Razmišljala sam o tome koga je to mogao upucati...
"Možda konkurencija..ili...taj skot..100% je on..zagnjurila sam glavu u ruke i počela glasno plakati.Brat me je zagrlio i upitao:" Što je.."
"Zbog mene je upucan..zbog mene.."
"Ne budali kako zbog tebe.."
"Zbog mene je kad ti kažem..100% je moj bivši kriv..on ga je upucao .."
"Ššš...ne plači nisi ti kriva..biće on dobro.."

Stigli smo pred bolnicu,ušla sam trčeći..Na recepciji je bila starija žena negdje oko 45.godina.
"Oprostite ga je soba Amara Gozula..upucan je danas.."
"Samo maloo..oh evo ga soba 344.."
"Hvala vam.."
Išla sam od sobe do sobe..342,343..ah evo ga 344.
Ušla sam u sobu i vidjela doktora kako daje inekciju Amaru.
"Dobar dan doktore...mogu li.."
"Dobar dan..možete ali požurite potreban mu je odmor.."
Prišla sam mu,ležao je sav blijed,sa svim tim piskutavim stvarima oko sebe..
"Doktore,šta mu je .."
"Operisali smo ga..više-manje je u životnoj opasnosti..sljedeća 24 sata su ključna .. "
"Šta može da se desi...kakve su posljedice .."
"Neću da vas lažem..ali moguće je da ostane u komi.."
Počela sam plakati..i zanesvijestilo mi je..zadnje čega se sjećam je da sam bila u sobi sa doktorom...

Došla sam svijesti..pored mene je bio isti doktor i moj brat..
"Šta mi je bilo.." gdje sam..gdje je Amar??
"Pali ste u nesvjest....on je u sobi za sad je dobro.."
Brat:"Doktore..zašto je pala u nesvjest.."
Doktor:"Vaša sestra je trudna.."

Nisam znala kako bih trebala da se osjećam...s jedne strane sam bila sretna ali s druge...Amar je bio u sobi do mene i nije mogao čuti da ćemo dobiti bebu..zaplakala sam..

5 minuta poslije
"Doktore..doktore..pacijentu do ove sobe se stanje pogoršalo bojimo se posljedica.."
"Dolazim.." doktor je istrčao iz sobe ...ustala sam polahko i zaputila se do sobe..
Doktor mi je nije dao ući u sobu.
"Sačekaj te ovdje.."
Gledala sam kako je se odjednom soba napunila doktorima..
"Molim te Bože ne oduzimaj gaa ..molim te.."

15 minuta poslije

Izlazi isti doktor sav bijel u licu..
Imala sam loš osjećaj..
"Doktore što je...kako je sada..
" Sjednite molim vas..."
.....

#ako želite nastavak pišite u komentar i nastavite me podržavati..??

Hvala unaprijed!!