Svjetlost života

tvoje pismo

Znaš, prije neki dan na svega godinu i par mjeseci od tvog odlaska stiglo je pismo. Tvoje pismo. Par dana nakon mog rođendana. Kao da si znao da ćeš me tako dokrajčiti, kao da si znao da ćeš mi još više nedostajati. Kako i zašto baš sada, kada sam napokon smogla volje krenuti dalje. Kada sam sve uspomene spakovala u kofer i tebi poslala. Ali očito da su i tebi bile previše, pa si jednostavno odlučio da ih vratiš nazad na dobro poznatu, staru adresu.

Dugo sam se dvoumila da li da ga pročitam ili da ga jednostavno bacim u neki kut i zagubim kao sve ostale stvari. Ali ipak, pročitala sam ga. I vjerovao mi ili ne, nisam plakala. Smijala sam se na tvoje riječi, tako si me dobro poznavao, ti mangupe.

Pisao si čitko, pazeći na svaku riječi. Baš kao i uvijek, po tom pitanju nisi se promjenio.

"Oh Atena, znam da si i ti meni vjerovatno pisala, ali nikad se nisi usudila i pustila svoje riječi da proputuju oko svijeta. Ali evo, ja sam se ipak usudio i odlučio da ti dopustim da pročitaš sve moje misli i da ih osjetiš negdje u dubini sebe. Ko zna, možda si se i ti isto osjećala svih ovih dana. Znaš da si mi rekla da ljudima nije suđeno da budu vječno zajedno i posve sam siguran da si zažalila zbog tih riječi, iako i dalje vjerovatno misliš isto. I znam da si se pitala zašto sam otišao, jer volio sam te i znaj da te i dalje čuvam u mislima i dalje te čujem u kasnim satima i osjetim u nekim trenucima. Bili smo mladi, bopogu i dalje smo, svega nam je 20 godina. Otišao sam u potrazi za novim ljudima. Znaš, otišao sam da osjetim neki drugi dodir, druge usne kako bih možda shvatio da ipak nakon svega pripadam ipak tebi, ne nekom drugom. Znam da ćeš razumijeti i želim da znaš da te nisam zaboravio, teško je tebe zaboraviti, ustvari nije teško, nemoguće je. Zaista je nemoguće. I da još bih za kraj želio da ti ispričam jedan mit koji sam nedavno čuo. U grčkoj mitologiji se vjerovalo da su ljudska bića stvorena sa dvije glave i četiri ruke i noge. I da ih je Zeus, bojeći se njihove moći razdvojio osudivši ih na vječnu potragu za drugim dijelom sebe. Nadam se da si ipak ti taj drugi dio mene.

I da zaista jesi božica, Atena.

S ljubavlju, Klaus. "