Utorak

197 15 0
                                    

Ujutro sam se istuširala i obukla traperice i gornji dio bratovog dresa.

- Opa seka. Rekao je Dominik ček on je budan?

- Što se ovdje događa budan si, obučen si i lijepo mirišeš i da dobre si volje btw. Što je u ovim vrećicama?

- Uzbuđen sam i da ovo su pokloni za tvoj razred tj. Bilježnice od Dinama sve sam ih potpisao.

- Molim?

- Što ne sviđa ti se?

- Nemaš pojma koliko će biti ljuti.

- Zašto bi bili ja sam ih kupio ne ti.

- Ali..

- Ništa, ali pojedi doručak i idemo po Klaru.

Pojela sam doručak mislim da smo mi jedina škola koja na dan priredbe ima i nastavu.

- Ušla sam u auto i ubrzo nam se pridružila Klara kada smo se u školi preobuli Dominik je laganim koracima išao za nama logično da su ga svi primjetili.

Ušli smo u razred Dominik je ostao vani on je iznanađenje.

Nakon dobrih 15 minuta Livaković i Pavlović cure koga ste nam vi danas pripremile?

- Dominika Livakovića našeg golmana.

Svi su preokrenuli očima profesor se nasmijao i pustio prezentaciju.

Na kraju prezentacije.

- Bravo cure bilo je odlično.

- Profesore nismo gotove.

- Kako niste ovdje više nema ništa.

- Posebni goste slobodno uđi.

U učionicu je ušao Dominik.

- Dobar dan. Nasmiješio se i na pljesak koji je dobio.

- Kao što znate ja sam Dominik i cure su radile prezentaciju o meni, a pošto je uskoro Božić ja sam vas sve odlučio nagraditi sa ovim bilježnicama na kojima se nalazi moj potpis.

- Lijepo od tebe Dominik drago nam je da si nas posjetio cure su bile odlične i zaslužile su obje peticu.

- Hvala vam profesore. Nasmiješile smo se.

Nakon 3 sata otišle smo kući danas je skraćeno lijepo smo se sredile za priredbu.

Priča jedne tinejdžerke Where stories live. Discover now