Priča jedne tinejdžerke

💙

Karta za koncert Ruggera u Londonu.

- Stvarno?

- Naj stvarnije.

Za grlila sam ga.

- Jel mi oprošteno?

- Ne očekujem punu ispriku.

- OK žao mi je što sam Marka nazvaosvakakvim imenima i žao mi je što sam io grozan prema tebi i molim te za oprost.

- Oprošteno ti je.

Zagrlili smo se.

- Nego idem se ja tuširati večeras idem u restoran sa Lanom.

- Lijepo uživaj te.

- E Dominik karta za Klaru?

- Nisam ni sumnjamo da ćeš to pitati imaš je u kuverti.

- Hvala.

Nakon ručka sam riješila sve za školu i otuširala se.

Obukla sam.

Stavila sam malo šminke i svezala kosu u visoki rep.

Pričekala sam par minuta da Dominik ode što se i dogodilo nakon nekih 10 minuta tada sam krenula do kuglane sam stigla brzo na parkiralištu me je sačekao Marko.

- Došla si? Nasmješio se.

- Jesam.

- Spremna?

- Uvijek.

Ušli smo unutra i natjecali se tko će srušiti više čunjića u početku me je vodio no na kraju sam ipak ja pobijedila.

- Svaka čast nisam znao da ti tako dobro ide.

- O ne znaš ti dosta toga o meni.

- Jao na primjer.

- Kao na primjer bojim se..

- Smrdljivih Martina?
Prekinuo me.

- Kako si...

- Znao?

- Da.

- Imam svoje načine. Nasmješio se.