An Injury

Separate

Ruke su mu bile razbacane po stolu, glava usnula između njih.

Pomaknuo je kažiprst u trzaju. Činilo se kao da ružno sanja. Čelo mu se naboralo kad se počeo vraćati u stvarnost i čuti zvukove, vjeđe su mu se otvorile iscrpljene jedna za drugom.

Siva prostorija osvanula mu je pred očima, mutna i zamagljena.

Prokleo je trenutak kad je krenuo dići glavu. Bol ga je svladala istog trenutka i ostavila mu glavu na stolu. Uspio je osloniti se čelom uz rub i osloniti dlan uz potiljak. Imao je osjećaj kao da će se srušiti uspravi li se u normalan sjedeći položaj. Stisnuo je zube i odlučio riskirati. Oči su mu se sklopile čvrsto dok se dizao i pritiskao dlan uz bolno područje. Zastenjao je nekoliko puta, namjestivši se u stolici. Oslonio je leđa na naslon i otvorio oči polako, ugledavši muškarca ispred sebe.

Sjedio je isprepletenih prstiju. Gledao ga je cijelo vrijeme, čekajući pristojno i smireno da dođe k sebi. Pored njega bila je čaša vode i crvena mapa s papirima od kojih su neki virili van na vrhu.

"Gdje sam? Tko ste vi?"

"Ja sam inspektor Costa. Nalazite se u policijskoj postaji." S tim je riječima u sobu ušao jedan od policajaca u uniformi i pružio inspektoru prozirno, rosno pakiranje, "Uzmite. Trebat će vam."

Prolazio je prstima preko naotečenog područja, primjetivši kapljicu kako je pala iz pakiranja leda koje mu je bilo pruženo. Prihvatio je nakon nekog vremena okolišanja i pažljivo prislonio oblog na potiljak. Uzdahnuo je s olakšanjem.

Tijelo mu je laknulo i klonulo dublje u stolicu sada kada se mogao malo opustiti. Umor mu se širio mislima jednakom brzinom kao i hladnoća mišićima, a onda je skupio nešto snage i vratio se prije nego ponovno padne u dubok san.

"Dakle, cijela strka ipak nije bila šala? Doveli su inspektora da me ispita?" Nasmijao se minimalno, no još uvijek dovoljno ironično, "Nisam očekivao vas."

"Poručnik Ventura maknut je s ovog slučaja. Čuo sam što se dogodilo pri uhićenju i ispričavam se u njegovo ime i ime policijske postaje."

"Krivi način da dokažete to."

"Ventura je poznat po nasilnom ponašanju. Mi ne izvršavamo uhićenja na takav način. Poručnik je pretjerao. Bit će mu oduzeta značka na neko vrijeme uložite li kakve primjedbe i slično." Rastvorio je prste pa ih opet isprepleo, "Vaš prijatelj je inzistirao na tome."

Škicnuo je kroz poluotvorene kapke, "Gil je ovdje?"

"U čekaonici je s vašom djevojkom. Ona nam je rekla što se točno dogodilo."

"Je li dobro? Ja -- Sigurno se jako uplašila kad su me odveli."

"Razgovarali smo. Htjela je da vam kažem da joj se ništa nije dogodilo." Pobrinuo se da zvuči uvjerljivo.

Neymar se primirio.

"Koliko dugo sam bio u nesvijesti?"

"Nekoliko sati."

Kapci su mu se ponovno sklopili. Pokušao je razgibati vrat, no bilo mu je teško uopće ga pomaknuti u stranu. Led mu je djelomično pomogao umrtviti bol, no ona je vrela negdje duboko unutra zbog čega ju nije prestajao osjećati.

"Što sada?" Promrmljao je, "Što je sljedeće? Što želite od mene? Ni ne znam što se događa i zašto sam ovdje. Osjećam se... izgubljeno."

"Objasnit ću vam zašto ste ovdje, ali trebam vas smirenog i bez naglih reakcija. Ozlijeđeni ste i gospoda iza stakla naučena su intervenirati ukoliko dođe do nepotrebnih stvari u sobi za ispitivanje. Dogovoreno?"