Blind《Ante Rebić》

《38》

A/N pogledajte random knjigu ako imate živaca čitat moja sranja xD

Ante

Otvaram oči te okrenem glavu u stranu i namrštim se na prizor koji me dočeka.

Djevojka pored mene me čvrsto zagrlila oko struka dok je mirno spavala pored mene.  Pokušao sam se izvući ali me tako jako uhvatila da se nisam mogao iščupati. Puhnuo sam iznervirano te sam pogledao prema ormariću na kojem mi je bio mobitel.

Skoro sam ruku slomio dobavljajući mobitel sa tog noćnog ormarića.

Uzeo sam ga te sam tražio Filipov broj,usput sam pogledao prema ovoj kraj mene. Kako sam završio uopće s njom?
Ni ne sjećam se da sam se upoznao s njom.

"Filipe hitno dolazi" Poslao sam poruku Filipu dok sam još smišljao kako da se izvučem iz njezinog zagrljaja.

"5 minuta" došla mi je poruka od njega a ja sam odahnuo.

Ako ne dođe za 5 minuta ova će me udušit.

Nisam znao da mi se još više može približiti ali eto uspjela je. Zalijepila se za mene kao uš.

Sada je svoju glavu namjestila na moje grudi. Divno,baš divno.

Kao dar od Boga sam dočekao zvono na vratima i lupanje Filipa.

Pogledao sam prema njoj a ona je polako otvarala oči. Mislim,tko se ne bi probudio kada ti se Filip dere na vratima?

"Ej" zastao sam te sam se počešao po glavi. Kako se ona uopće zove?

"Jutro" nasmijala se te se ustala i počela kupiti svoju robu po podu kako bi se obukla.

Izgleda da nije ni primjetila da joj  ne znam ime.

"Moram otvoriti vrata" pogledao sam prema njoj a ona je klimnula glavom. Navukao sam trenerku i običnu bijelu majicu te sam došao do vrata.

"Ante,moraš mi pomoć. Auto mi je udarilo psa" Filip je viknuo a ja sam se suzdržavao da se ne smijem. Mogao je glumu upisat kako dobro zna glumiti uspaničenu osobu.

"Samo malo" rekao sam mu "Pričekaj me dolje,eto me odmah" glasno sam rekao kako bi me ova uspjela čut.

"Ovaj...prijatelju mi je..."  ulazio sam u sobu te sam sam joj krenuo reći dok je ona obuvala svoje štikle sjedeći na rubu mog kreveta.

"Udarilo auto psa?" Prekinula me te je upitala ljutito a ja sam je zbunjeno gledao.

Nije valjda da ne voli pse?

"Ante,ti se mene stvarno ne sjećaš? Ne znaš mi ni ime?" Ustala je i sad sam ju mogao dobro vidjeti. Sad shvaćam zašto sam završio s njom u krevetu. Izgledala je poprilično dobro.

"Ne?" Zbunjeno sam ju pogledao u lice,nakon što sam je cijelu odmjerio a ona se sarkastično nasmijala.

"Promjeni metodu kad sam ti drugi put u krevetu." Stala je ispred mene
"Jednom ti je upalila ta fora sa psom,ali ne i drugi put" kratko i ukočeno se  nasmijala i odmarširala vani.

Ostao sam zbunjen na sred sobe,ali sam bio poprilično zadovoljan što sam je se riješio.

Kad sam ja spavao s njom?

"Oho,već si je se riješio?" Filip je uletio u sobu

"Jesam" kratko sam rekao. Nisam bio baš raspoložen za razgovore.
Krenuo sam prema kuhinji a Filip je išao za mnom.

"Kad prestaješ s ovim?"  Stao je ispred mene dok sam ja sebi pravio kavu

"S čim?" Zbunjeno sam ga upitao te sam mu dao njegove krofne.