"Jimin"

230 15 2
                                    


Jungkook POV

"Taaaaeehyuungg frendeee!" Zagrlio sam ga jednom rukom, a on me sumnjičavo gledao. "Šta hoćeš?" Nacerio sam se. "I gdje je Y/n, trebam razgovarati s njom.." "O čemu?" "Da imaš ljubavni život, rekao bih ti..." Nasmiješio sam se kroz bol. Kreten.

"Uglavnom... razmišljao sam... jel se sjećaš kada sam pokušao upasti u tvoju ekipicu?" "Da, dužan si mi život..." gledao me oštro.

Flashback...

"Jesi siguran da želiš ovo??" Taehyng me upitao. "Ne. Ali jednom se živi.." nasmiješio sam se. "Znaš da ovo nije jedini način.." "Šuti! Je." Izderao sam se. Ovo je jedini način da zaboravim na sve. Da se osjećam slobodnim. Da zaboravim na sve životne probleme...

"Gle, to ti je sad samo faza jer ti je mama umrla, u budućnosti ćeš požaliti...a povratka nema.." nastavio je.

"Gle, ako si ti uspio, onda mogu i ja!"

Rekao sam i izašao iz auta, a Taehyung isto tako.

"Požalit ćeš zbog ovoga, al dobro..." izdahnuo je. Ušli smo u neku malu mračnu uličicu.

"Oo TaeTae..." čuo sam Baekhyunov glas. Doslovno je izašao iz sjene, a neki njegovi kompići skupa s njim..

Baekhyunove oči su sletile na mene. U školi je izgledao sasvim drugačije nego kak sad izgleda. Nekako je mračan i izgleda kao čisto zlo.

"Jungkook Jeon. Nisam nikada mislio da ću tebe vidjeti ovdje..." nacerio se nekako podlo. Gutnuo sam i nisam skidao oči s njegovih. Gledajući u te mračne oči, trnci su mi prolazili tijelom. Tek sada sam skužio u šta sam se uvalio. U jednom trenutku sam pogledao Taehyunga koji je sada također postao drugačiji. Duboko sam udahnuo i pokušao skupiti svu hrabrost ovoga svijeta. "Želim vam se pridružit..." rekao sam odlučno, a zapravo mi malo fali da se upišam u gaće.Baekhyun se nasmiješio i pogledao Taehyunga. "Jel ovo neka šala?" Upitao je, a Tae je kimao glavom lijevo desno.

Baekhyun se cerio te je zagrizao usnicu i pogledao u pod. Razmišljao je o nečemu neko vrijeme. Zapravo, jedno 2 minute koje su se činile kao 2 godine. Šta mi je ovo trebalo..?

"Smijem li znati razlog? Zašto odjednom želiš biti s nama? Mislio sam da si ti protiv ovakvih stvari..." pogledao me sumnjičavo.

"Jer trebam... nekakvu distrakciju... želim jednostavno zaboraviti na sve probleme..." "Ako misliš da će ti ovo pomoći? Varaš se.. zato dajem ti priliku da odeš..." gledao me i čekao da odem. Ali ja sam ostao stajati na mjestu.

"Želim ovo..." rekao sam i pogledao u Taea pa u Baekhyuna. "U redu... Sehun..." pogledao je jednog svog prijatelja i rukom mu pokazao neki znak koji nisam razumio.

Lik koji se valjda zove Sehun je došao do mene i nasmiješio se. U sekundi sam se stvorio na podu. Gad me fcking lupio. Nisam stigao ni ustat, a već sam dobio novi udarac u trbuh.

Iako sam imao zatvorene oči, osjetio sam kako me više ljudi prebija. Sve me boljelo, i osjećao sam se kao nekakvo lane koje je upalo u vučju zamku. Bio sam sasvim bespomoćan i u jednom trenutku sam već osjetio kako me duša napušta. Ako ništa više, barem ću ponovno vidjeti mamu....

"Dosta! Baekhyun dosta!! On mi je prijatelj!" Čuo sam Taehyungov očajan glas. U tom trenutku je sve prestalo.

"Ako ti je prijatelj, zašto si ga doveo onda ovdje?" Čuo sam Baekhyuna, a Tae je samo šutio. Zatim su se čuli samo koraci. Vjerojatno su otišli...

"Jungkook..." Tae je kleknuo do mene i protresao me. Jedva sam otvorio oči. Sve me boljelo. "Rekao sam ti da je ovo loša ideja..." pogledao me ljutito, a zatim me nekako podigao. Stisnuo sam zube od boli.

Black Hood [K.TH. FF]Tahanan ng mga kuwento. Tumuklas ngayon