Kisa je potopila suhu zemlju
I cula sam djecje vriskove u daljini
Potrcala sam bespomocno
Ali vriskovi su sve tisi
I trcim, zurim, ne predajem se
Ali sve sto uspijevam ugledati su tek djecje sjene
Tamo u daljini ogledalo je zlatno
Zastanem pa se ogledam
I vidjeh dijete malo
Promatra me uplakano ispruzenih ruku i upita me tiho:
" Zasto?"
Samo odmahnem glavom pruzivsi ruke na ogledalo hladno
Suze mu klizu niz malene obraze
I ja svoje brisem bijelim rupcicem
Promatrasmo se dugo u tisini, a onda se ogledalo razbi
I nesta sve u velikoj prasini
Okrenem se natrag i potrcim
Kisa jos uvijek pada na zemlju suhu
Majka sjedi u stolici podno prozora u crnom ruhu.
