Pišem pismo ove noći
Ostavljam ti svoje srce u ovoj gluhoj samoći
Nemam što drugo ti ponuditi osim suza i kajanja bez praštanja
Jednom slomljena čaša ostaje zauvijek u milijun komada
Jednom "biti ću" značilo je "ostati ću"
Stoga primi srce moja u calofanu žute boje
Odbij ga ako čovjek nisi
Ili ga uzmi i budi u velikoj brizi
Lako će da se slomi
Ali ne tuguj naviklo je da boli.
