Sve je nestalo sa jednim dimom cigarete,
Tu su ljubavi negdje oni što nam prijete.
Ne ogoljevaj me pred svijetom
Ja to ne mogu.....
Krv....znoj....vonj..tvoga parfema
svega onoga čega više nema
Stojim kao jezero i ne mičem se
Tebi se predajem, tebe uzdišem
I ovaj mali vlak što ni od kuda juri
Da li mu se preklapaju naši puti?
Taj dim zaborava nema
I te oči zvijeri koja u te strelja
Ogoljena ramena i pokoja kap kiše klize iz očiju što mi nekoć nebo biše
I ovo meleno biće što na tuđim grudima zrak uzdiše
I sjećanja što lete na usnama onih koji nas se povremeno sjete....
Sve..sve.... je nestalo sa jednim dimom cigarete!
