8. njegova

427 28 10
                                    

Obukla sam svoj crni kaput i uzela kišobran te napustila stan. Ostavih Antu samog i zbunjenog.

Ušla sam u dizalo, prije nego što su se vrata zatvorila netko je stavio nogu između njih. Nisam ni očekivala nikog pametnog. Jake.

Stala sam bliže vrata i uzela mobitel iz džepa, listala sam po porukama samo da ne dolazim u nikakav kontakt sa Jakeom. Nisam dizala pogled dok je on nije skidao pogled sa mene. Osjetila sam njegov pogled. Osjetila sam kako mi očima buši rupe u glavi.

Vožnja dizalom koja je inače trajala 30 sekundi sada se činila kao 30 sati.

"Stvarno me namjerno ignoriraš," probio je tišinu. Ja mu nisam odgovarala, čekala sam vrata da se otvore te brzim korakom izašla iz zgrade.

Alfio me je čekao sa buketom ruža ispred njegovog automobila.

Imao je crne uske traperice i sivu majicu, vans patike i crnu kožnu jaknu. Kiša je lagano padala, tipično englesko vrijeme.

"Nisi trebao," rekla sam mu i zagrlila ga, "hvala ti puno."

"Znam da smo samo prijatelji, ali ovo je kao poklon dobrodošlice u London." 

Prijatelji. Volim njegov način razmišljanja.

Zahvalila sam mu se još jednom, sjeli smo u njegov automobil i krenuli prema restoranu.

Alfio mi je rekao da nećemo biti sami jer će biti i njegovi prijatelji. Ja sam mu se javila u zadnji čas a on me nije mogao odbiti.

Parkirao je ispred restorana. Restoran je bio grčki. Nikada nisam jela grčku hranu pa će ova noć biti zanimljiva.

Restoran je bio poprilično pun. Konobar nas je otpratio do stola gdje je on imao rezervaciju. Za stolom je bilo najmanje 10 osoba bez nas dvoje.

Svi su bili vrlo glasni kada su ga vidjeli. Svi su me izljubili i izgrlili kao da me znaju godinama.

Pričali su grčki dok nisu shvatili da ga ja ne pričam. Svi su imali britanske naglaske, što znači da su svi već dugo ovdje.

"Tiha si," obratila mi se jedna od njegovih prijateljica, "inače ja sam Zara, ja te jedina nisam izljubila."

"Imaš predivno ime," rekla sam joj te se ona nasmijala.

Grčka hrana nije bila loša, uživala sam u cijeloj večeri.

Bilo je dosta kasno, oni su odlučili otići još u grčki kafić nedaleko od restorana. Jedva su me nagovorili da idem dalje s njima.

I tako smo pješke krenuli prema kafiću. Nas dvanaest. Kao neka banda smo bili. Zara je cijelo vrijeme bila uz mene i zabavljala me, potrudila se da se osjećam prihvaćeno.

Alfio je hodao ispred mene sa još nekoliko njegovih prijatelja. Bili su već polupijani od grčkog vina iz resotrana.

(...)

Već je svitala zora, mi smo još uvijek sjedili u kafiću. Svi smo bili pijani.

Moj mobitel je zazvonio. Ante.

Ispričala sam se te ustala i izašla van.

"Molim?"

"Gdje si ti? Zabrinut sam."

"Ne moraš biti. U grčkom kafiću sam, blizu stana je i Alfio i društvo su ovdje i još uvijek su svi na nogama," nakon što sam to rekla netko je izašao iz kafića i povraćao nedaleko od mene.

Zara je izašla za njim sa bocom vode. Nasmiješila se kad me je vidjela i spustila pogled.

Zara je jednostavno bila predivna djevojka, tamnija put, smeđa kosa koja je joj je padala preko grudi. Smeđe oči koje je mjesečina predivno isticala.

roommate || Ante Rebic Where stories live. Discover now