roommate || Ante Rebic

9. tvoja draga

Prošlo je više od mjesec dana kako smo Ante i ja bili u bilo kakvom ljubavnom kontaktu.

Oboje smo izbjegavali jedno drugo, više nismo ni jeli zajedno.

On je često dovodio razne djevojke u stan.

Alfio i ja smo postali prijatelji s povlasticama. Tu i tamo bi se vidjeli samo kada smo bili puni žudnje.

Pravila sam se da mi Antin ljubavni život ne smeta. Ali svaki put kada bih ga vidjela s nekom, imala bih želju iskopati mu oči. Nisam krivala djevojke, one ne znaju da ih on iskorištava da mene učini ljubomornom.

Dani su prolazili, moji osjećaji su bili sve jači. Svaki put kada bih ga vidjela s drugom srce bi mi puklo. Svaki put kada bih bila s nekim drugim, razmišljala bih samo o njemu i njegovim pokretima.

Često bih se uhvatila kako razmišljam o našoj zadnjoj noći.

Moja koža je bila u doticaju s njegovom.

Njegove ruke su obilazile moje tijelo iako su dobro poznavale svaki milimetar moga tijela.

Bila sam njegova. Prepustila sam mu se. Opet. I opet.

I učinila bih to opet da me njegove riječi nisu toliko pogodile.

flashback

Ležala sam na njegovim prsima, igrao mi se mojom kosom. Slušala sam otkucaje njegovog srca.

Mogla bih ovako danima.

"Predivna si," rekao je i ostavio mali poljubac na mom čelu.

Trnci su prolazili mojim tijelom.

"Ti si ipak bolji," rekla sam mu te se samo nasmiješila. Gledala sam u njega, naši pogledi su se susreli i sve je krenulo ispočetka, kao i svaki put. Osjećala sam se kao da je vrijeme stalo.

Približila sam mu se te svoje usne stavila na njegove, ostavila sam nježni poljubac. Svoje ruke stavio je na moju bradu i približio me sebi.

Obožavala sam svaku minutu s njim. Obožavala. Prošlo vrijeme.

Nastavili smo ležati. Jedno je pitanje prolazilo kroz moju glavu. Ali nisam ga bila spremna pitati.

"Ante, ne znam što mi radiš ali moje srce ludi za tobom. Što god da napravim, moje srce mi nikada ne dozvoli da pređem preko tebe."

"Zašto? Mislio sam da me mrziš," rekao je hrapavim glasom.

"Da te mrzim, ne bih sada ležala s tobom ovdje," rekla sam mu, "mrzim što-," zastala sam. Nisam bila sigurna trebam li reći ono što mislim.

"Mrziš što," sada je sjedio na krevetu, gola leđa doticala su bijeli zid iza njega. Uhvatio me je za ruku te sam i ja sada sjedila.

Gledala sam ga u oči. Opet.

"Mrzim što te volim, Ante."

On je samo nastavio gledati u mene. Ali kao da je gledao kroz mene. Kao da sam postala nevidljiva.

Spustila sam pogled, ovdje sam shvatila da sam pogriješila.

"Nisam siguran kako reagirati na ovo," glas mu se tresao, "ja ne znam što osjećam."

"Ante, što smo mi?"

"Cimeri? Prijatelji?"

Riječi koje su kidale moje srce. Znala sam da sam mu još jedna u nizu koja mu je služila sam za njegove potrebe.

Pokušala sam zaustaviti suze ali same su silazile niz moje lice.

"Što sam krivo rekao? Želiš li ti nešto više," njegove ruke bile su na mojim podlakticama. Istrgla sam svoje ruke iz njegovih ruku. Obrisala suze i pogledala u njega ali sam sada ja gledala kroz njega. Obična, prazna i nezadovoljna duša.