Moja majka ostavlja poljupce
Na mom čelu
Kao da bombe udaraju u naše dvorište
I kao da se ponovno krijemo u podrumu.
Kao da se ponovno miris duhana i smilja miješa sa smradom fosforne granate,
Ili krmače koja kruži po nebu:
Kroz prozor u kuhinji koju smo napravili u slučaju da, ne daj Bože, ostanemo bez doma.
Kao da se opet negdje u susjedstvu tijelo raspada
I plamen pleše po dječakovim bedrima.
Kao da ćemo, ako izađemo kroz željezna vrata
Ostati bez života
I naša tijela će biti puna rupa.
Kada moja majka ljubi, nema ex-yu rocka, nema napućenih usana.
Poljubi te kao da želi sebe izdahnuti
U tvoje misli.
I udahnuti tvoj miris, ponovno ga naučiti
Razbijene boce vina i krijenje djece ispod kutija
(Za slučaj da nas pronađu
Da ne zakolju najmlađeg sina)
Plešu ispred očiju.
Majka udiše tvoje kapi znoja u zlato
I lijepi ih u dubine između svojih grudi, kao da,
Dok te drži,
Smrt drži tvoju drugu ruku.
Moja majka ljubi kao da
Povijest nikada nije završila:
Kao da sirene još sviraju gradom
I da je čitav u ruševinama.
I moj otac je još u vojsci.
YOU ARE READING
Disiecti membra poetae//zbirka
Poetry;raskomadani pjesnik. poezija jedne sedamnaestogodišnjakinje.
