8. deo

2.4K 67 19
                                    

Zastala mi je knedla u grlu. Ne mogu da verujem. Pred vratima se ljubio da drugom likušom. Osetila sam da oči polako počinju da mi suze, šta se meni dešava. Treba da me boli uvo šta on radi i sa kim se krlja.  Napokon je video da stojim na vratima i ušao sa tom kurvom.

-Ćao mala.
Rekao je i namignuo mi.

-Pa da vas upoznam. Mašo ovo je Anastasija, Anastasija ovo je Maša.
Evo nek mi ruka otpadne ako ona cela nije veštačka. Usta su joj bila ko pačija, grudi samo što ne puknu, kao i zadnjica, a kosu da ne spominjem klipse se primećuju na kilometar.

-Nema potrebe da nas upoznaješ.
Rekla sam hladnim tonom i otišla u svoju sobu.  Osećala sam se tako slomljeno, nekako sam se dovukla do radnog stola i uzela da crtam nešto.

...

Pola tri je i nesnosno stenjanje se čulo iz Dušanove sobe. Suze su mi lile ko iz kabla. Kada je kuja prestala da stenje izašla sam i krenula u wc. Sva uplakana stala sam ispred ogledala i pokušavala da uverim sebe da mi se on ne svidja, ali nije mi uspevalo. Sama pomisao na njega dovodi do ludila. Da samo nisam bila toliko glupa, da sam samo nastavila da igram njegovu igru, ne bi došlo do ovoga.

-Mašo, oćeš skoro, je l' sve okej?
Marko je stajao ispred vrata, verovatno me je čuo. Jedva sam došla do daha od jecanja.

-Da, sve je u redu.

-Mogu da udjem?

-Mhm.
Jedva sam promrmljala.

Ušao je i snažno me zagrlio što je mene navelo da još jače zaplačem.

-Dušan, a?

-K..Kako znaš?

-Mašo, to što se pravim lud ne znači da ne vidim šta se dešava. Sve i vidim i čujem. Mogao sam da predpostavim da će doći do ovoga.

-Marko....Meni se on svidja..I to baš...

-Mašo...

-Znam da je još rano da kažem da mi se svidja, i da se kratko poznajemo, ali ne bih ti rekla da mi se stvarno ne svidja...Ti me bar najbolje poznaješ... Znaš ono jedno veče kad smo kasno došli sa Marakane, e pa tad smo jedno drugom ispričali svoju priču. Ima osećaj da ga bolje poznajem nego Minu i Vuka.

-Znam, ajde sad, idi lezi i pokušaj da zaspiš.

Bezvoljno sam klimnula glavom i krenula u sobu.

Dušan P.O.V.

Ona... Ona plače...
Zašto Dušane? Zašto si tolika kretenčina? Zašto je povredjuješ? I to sve zbog jedne glupe klinačke šale.
Stajao sam ispred kupatila neko vreme i slušao šta pričaju.

-Marko....Meni se on svidja..I to baš...

Srce mi se steglo kad sam ovo čuo. Ja se njoj svidjam?!
Izlaze, moram brzo da palim odavde. Utrčao sam u sobu i brzo zatvorio vrata.

-Lepi, da li si za još jednu rundu?

-Ne, odlazi odavde, odmah.

-Molim? Šta si upravo rekao?
Gledala je u mene izbuljenih očiju. Brate šta sam ja jebao, samo običan jeftin komad plastike. 

-To što si čula, mrš odavde!

-Pokajaćeš se ti zbog ovoga.
Ustala je, obukla se i otišla.

-Hoću, sigurno.

Jutro:

Maša P.O.V.

Probudio me je snažan bol u glavi.

Ta lepota je krila tajnuWhere stories live. Discover now