Neposredna blizina

18. dio

Došla sam doma i dalje pomalo živčana. I, na koga naletim?

Na svog starijeg brata, naravno. Na jedinu osobu koja me mogla samo još više naživcirati.

Nisam bila baš u najboljim odnosima s njim. On je oduvijek bio "cool", a ja sam bila štreberica, mirna, povučena...

Bilo mi je jako čudno vidjeti ga ovdje zato što nije bio ovdje već 5 godina, a da nije došao zato jer je bio moj ili sestrin rođendan.

Kad je bio dovoljno star i imao dovoljno novaca da ode živjeti sam, to je i učinio. Oduvijek je nešto zamijerao roditeljima i zbog toga su se jako posvađali, a ja nisam znala razlog tome.

Kad sam ga vidjela, upitala sam ga što radi ovdje.

"Mama me preklinjala da dođem, ne znam zašto."

"Pa, drago mi je da nisi ignorirao njezin poziv, stvarno je već krajnje vrijeme da se pomirite."

"Nikad neće biti pravo vrijeme da se pomirimo, ne nakon onoga što su učinili, pogotovo tata."

"Ali što su to učinili?"

"Ne želim sad o tome. Jednom ćeš saznati."

"Ugh... To slušam cijeli svoj život. Znaš šta, nemam ja vremena prepirati se tu sa tobom, i ovako sam previše živčana. Bok!" samo sam ga ostavila da stoji nasred stana.

Ušla sam u sobu, zaletila se na krevet i od muke zaspala.

**********************************

Razgovor između Erikine mame i brata:

"Zdravo Adame. Drago mi je da si prihvatio moj poziv."

"Da, mama, i meni je drago što te vidim, a sad prijeđi na stvar, prije nego li se tata pojavi. Njega ne želim vidjeti ni nacrtanog."

"Ahh... Znam ja da ti nama nikada nećeš oprostiti, ali moram te zamoliti za uslugu vezanu baš za njega."

"Vezano za tatu?"

"Ma ne za tatu. Za njega... znaš na koga mislim."

"Što s njim?"

"Moraš ga pronaći i sprijateljiti se s njim."

"A zašto bih ja to morao?"

"Pobogu Adame, pa on se sprijateljio s Erikom. Misliš da ne zna tko je ona? Želi nam se osvetiti preko nje, a ona ništa ne zna. Ne mogu dopustiti da je povrijedi, ne sada, kad je napokon sretna."

"Dobro, što ako se i sprijateljim s njim? Kako će to pomoći Eriki?"

"Ne znam. Uvuci ga u svoj band ili ga nagovori da krene s tobom na košarku. Provodi što više vremena s njim tako da nema vremena za Eriku."

"Vidjet ću što mogu učiniti, ali samo da znaš ovo radim zbog Erike, a ne zbog tebe, a najmanje to radim zbog tate."

"Znam sine, čuvaj se."

"Sad se kao brineš za mene."

"Uvijek jesam, sine."

Adam je samo otišao iz stana, ne osvrnuvši se.

******************************

Nakon što sam saznala istinu o Vladovom životu, naša veza postala je još bolja i još jača. Znajući koliko je propatio u životu, on je postao moj uzor jer nikad nije posustajao nego se uvijek hrabro borio sa svim problemima.

Sad kad sam znala da je Ivor Vladov "brat" počela sam se brinuti o njemu u vrtiću, ponekad ako sam znala da ni Vlad ni njegovi roditelji ne mogu doći po njega, ja sam ga odvela kući.

Upoznala sam Vladove posvojitelje koji su bili beskrajno dragi. Kad sam prvi put dovela Ivora, iako sam znala da im je Vlad sve rekao, osjećala sam veliku tremu, no kad sam vidjela nasmijano lice gđe Majtan kao da me je taj strah napustio.

Pozvala me unutra , ponudila čajem i keksima te je odmah započela razgovor.

"Koliko dugo ste ti i Vlad u vezi?" nije to rekla zajedljivo niti sumnjičavo, jednostavno ju je zanimalo pa je pitala.

"4 mjeseca." vidjela sam izraz čuđenja na njezinom licu.

"Čudim se da ti je već rekao za sve ovo. Obično pričeka da veza doživi godinu dana i da dobro upozna osobu, ali očito do sada nije ni jednu osim tebe dovoljno dobro upoznao jer su ga sve odmah ostavile, pogotovo ona Gabi... Uff... Ali nema veze, drago mi je da te pronašao, činiš se kao draga cura."

"Hvala vam gđo Majtan. Da, znam sve što su druge učinile, ali ja nisam takva. Nemojte me krivo shvatiti, ne govorim ja da sam bolja od drugih, ali ja jednostavno nisam osoba koja će ostavitu nekog ili se prestati družiti s njim zato jer je siromašan, posvojen, bolestan ili jednostavno drugačiji od drugih na bilo koji način. Naprotiv, smatram da su takvi ljudi bogatstvo za čovječanstvo baš zato jer su drugačiji od drugih."

U tom trenutku na vratima sobe pojavio se Vlad, pogledao me i nasmijali smo se jedan drugome, što je značilo da je on čuo ovaj zadnji dio, a to je i potvrdio rekavši:

"Zato te toliko i volim, jer si toliko skromna i nesebična. Majko, je li ti spomenula možda da je ona poznata pjevačica?"

"Ne, nisam to znala."

"Eto, rekao sam ti da je skromna. Poznata pjevačica koja nikad to ne spominje ljudima koji je ne poznaju, volontira u dječjem vrtiću, studira na veterinarskom fakultetu. Što ti još treba da shvatiš da je savršena?"

Poljubio me, a ja sam se osjećala kao najsretnija osoba na svijetu.

Ne.

Ja sam bila najsretnija osoba na svijetu.