BOLJI OD NAJBOLJIH (Ante Rebić)

46. poglavlje

Lucija's Point of View

"Vjeruj mi, restoran je odličan", dobacuje mi Ante kad izađemo iz auta. Nasmijem mu se i kimnem glavom te ga primim čvrsto za ruku dok se približavamo restoranu. 

Odjednom Ante zastane, a pogled mu je prikovan za tri žene što nam prilaze i mašu u našem smjeru. Sigurno neki fanovi, zakolutam neprimjetno očima pretpostavljajući, a onda na Antinom licu se pojavi mali osmijeh i djevojka smeđe kose mu poleti u zagrljaj. Začuđena ovim događajem se pomaknem korak u stranu pažljivo gledajući Antu i nju i dalje zbunjena. "Sad se ne javljaš kad dolaziš, ha?" ona ga udari šakom lagano u prsa, a on joj razbaruši kosu. Pozdravi se i sa dvije druge žene, a meni pogled ostane prikovan za jednu plavušu za koju sam sigurna da sam je već negdje srela. 

"Ovo je Lucija, moja cura", kaže Ante pred njima ponosno me gledajući, a ja im se ljubazno osmjehnem. Djevojka koja se grlila s Antom razjapi oči i vilica joj padne na pod, pa doskoči ispred mene i pruži mi ruku, "Ja sam Katarina, Antina sestra", iznenade me njene riječi, no ne pokažem to, nego joj pružim ruku i rukujemo se. "Baš mi je drago da moj brat konačno ima curu", tiše mi kaže pa se svi nasmijemo jer koliko god da je htjela biti tiho-nije uspjela. I stvarno, luda sam što sam uopće nešto drugo pomislila za nju jer kako sam prošla pogledom po njoj, cijela je isti Ante. 

"Ovo je Mirela", kaže Ante pokazivajući na prvu plavušu te mi ona mahne, "A ovo je Natalie, već ste se upoznale", pokaže na drugu plavušu, a ja podignem obrve prisjetivši se od kud je znam. Bila je na onoj humanitarnoj večeri koju mi je u potpunosti pokvarila. Natalie mi se kiselo nasmije, "Znači sada ste zajedno?" upita svojim glasom visokog tona pretvarajući se da je iznenađena, no nije ugodno iznenađena, nego po njenom licu zaključujem da je potpuno suprotno-ovo nije očekivala. "Da", odgovorimo joj Ante i ja u isto vrijeme pa joj uzvratim kiseli osmijeh. 

"Mi smo baš krenule na ručak", kaže Mirela, a Ante se ubaci, "Koja slučajnost, i mi smo se uputili u ovaj restoran." Okrene se prema meni, pa nabacim lagani osmijeh ne pokazivajući koliko sam iznervirana iznutra. 

"Pa, mogli bi ručati zajedno, naravno, ako je Lucija za!" predloži Katarina, a ja veselo kimnem glavom, "Da, zašto ne?" 

"Trebala si reći ne", šapne mi Ante na uho kad zastanemo za njima na ulazu restorana. Podsmjehnem mu se i podignem jednu obrvu, "Zašto? Baš želim upoznati Katarinu, štoviše, više bi željela upoznati Natalie, prošlog puta mi se činila kao baš draga osoba, možda bismo mogle biti prijateljice!" Izbrbljam s lažnim osmijehom na licu, a Ante prođe rukama kroz kosu i ovog puta se on meni podsmjehne dajući mi do znanja da me otkrio.

"Ne budi ljubomorna", šapne mi i lagano prođe po mojim rukama nježno me dodirujući, "Na koga sam ljubomorna?" sa smijehom ga upitam, a on zakoluta očima. 

"Znam da si shvatila, okej?" odmahne rukama, a ja prekrižim svoje preko prsa i nagnem glavu malo u stranu. Sada sam u potpunosti potvrdila svoje pretpostavke da su Ante i Natalie bili zajedno. 

"Bila bi stvarno glupa da to nisam shvatila", odbrusim mu te uđem u restoran i nabacim osmijeh na lice nadajući se da se neću previše iznervirati tijekom ovog ručka. Čujem njegove glasne korake kako nam se približavaju, pa sjedne pokraj mene preko puta njih tri i stavi ruku na moju nogu što odmah poprati Natalin pogled, nisam mogla ne primijetiti to.
Ručak je prošao u miru, nismo previše razgovarali o meni, već se razgovor cijelo vrijeme vrtio oko Ante, a Natalie ga je doslovno jela pogledom. Vidi se da je i ona jednim dijelom ljubomorna na to što je Ante našao očito bolju djevojku od nje. Nakon ručka smo popili kavu, a onda su odjednom Natalie i Mirela izjavile da moraju ići. Postalo mi je odmah nekako lakše kad su te plavuše otišle od nas jer sam u sebi cijelo vrijeme osjećala neki nemir. 

"Onda, hoćete li mi reći kako ste se vas dvoje upoznali?" upita nas Katarina raširenih očiju, a Ante i ja smo se u isto vrijeme pogledali i nasmijali. Baš kad sam ja krenula pričati, on mi je upao u rečenicu, "Ona se malo izderala na mene!" Izjavi Ante, a ja se namrštim na to i odmahnem glavom, "Laže! On je mene udario loptom."

Tijekom zanimljivog razgovora, Anti je zazvonio telefon i ispričao nam se te otišao van razgovarati kako nam ne bi smetao tijekom razgovora. Katarina me pogledala i podignula obrve, "Činiš mi se jako dragom stoga te neću upozoravati da me se paziš", kaže, a ja joj se nasmijem. 

"Jesi tako i njegovim bivšima prijetila?" u smijehu dodam, a ona odmah kimne glavom, "Da samo znaš kako!" odmahne rukom i nasmije se. Odmah primijetim da ima isti osmijeh kao Ante, usne raširi od uha do uha, a bijeli zubi se blistaju. "Ali ti i Natalie ste jedine kojima nisam prijetila na početku", sa zanimanjem kimnem glavom slušajući je. 

"Mislim, rekao ti je Ante za nju?" odmah doda, a ja joj potvrdno odgovorim, "Da, još prije", odmahnem rukom iako nije tako. 

"Znači rekao ti je i zbog čega su prekinuli?" upita me, a ja opet kimnem glavom pretvarajući se da je sve onako kako ona misli. 

"Ante je bio toliko razočaran, ali... ostali su u prijateljskim odnosima jer ju je Ante stvarno volio iako ga je prevarila sa svojim šefom", izbrblja se, a ja kimnem glavom osjećajući se čudno što o ovome razgovaram s njom, ipak, iz prijašnjih razgovora sam zaključila da su one najbolje prijateljice i stvarno bi bilo suludo da prekinu prijateljstvo zbog Ante. Ali to nije sve što me kopkalo, želudac mi se počeo preokretati, a glava mi je gorila. 

"Ali, drago mi je da sada ima tebe", ljupko mi se nasmije, a onda u tom trenutku dođe Ante te nastavimo prijašnje razgovore sa mnom u malo tišem izdanju. Cijelo vrijeme sam razmišljala o onome što mi je Katarina rekla, nije čak ni posumnjala da ne znam apsolutno ništa o Antinim bivšima, kao ni to zašto su on i Natalie prekinuli. 

...

Evo novog poglavlja! Pišite mi što očekujete da će se dalje događati :) 
Btw, nadam se da ste svi zdravi i na sigurnom kod kuće! Uživajte u čitanju!

Čitamo se uskoro, xoxo