Iščekivanje

18.

Prije

"Ovu modro zelenu ili ipak, ovu sivu?" Pitam Bonnie dok snimam mobitelom haljine između kojih se dvoumim. 

"Samo te dvije si pogledala? To je tvoj izbor?" 

"Imaj u vidu da još nisam primila platu a crni fond, pa uskoro neće biti nikakvog fonda. Ove si mogu priuštiti. Šta misliš?"

"Onda definitivno zelena ali prvo obuci, želim da vidim kako izgleda na tebi."

Nisam namjeravala isprobavati haljine jer su moj broj ali sada vidim da je to neophodno inače ne bih vidjela da zelenoj nedostaju cijela leđa. Kažem Bonnie da nisam imala dojam da je toliki izrez na leđima, međutim ona na želi da čuje.

"Pretjeruješ, samo je do sredine leđa, još je v oblika, pa dugi rukavi, haljina je skoro konzervativna, sivu ne želim ni da gledam više. Zelenu kupi obavezno, prelijepo ističe tvoj tamni ten i podigni kosu! Prekidam sada ali želim izvještaj sutra ujutro kako je prošlo."

Platim haljinu i krenem prema stanu a sve vrijeme razmišljam samo o tome da li će se Keithu svidjeti haljina. Želim da mu se dopadnem. Bonnie me ohrabruje ali imam osjećaj da je sve to u mojoj glavi, da umišljam signale koje dobijam od njega. Bojim se da ću se osramotiti kao i obično i ispasti glupača. Sada sam već ljuta na sebe, ponašam se kao guska i nikako da se iskontrolišem, od poslovne večere iskonstruisala sam u glavi ljubavni sastanak i to sa šefom. Još ću dobiti otkaz ako se podhitno ne uozbiljim i spustim se na zemlju. On je McAlister, uz to savršen, poželjan, može imati glumice, manekenke, modele, možda već i ima i miljama je izvan moje lige. Od svih muškaraca koje sam imala priliku sresti ja biram nedostižnog. 

Od radosnog uzbuđenja predhodnih dana sada sam toliko potonula da nemam više volje da idem ali ipak sam od riječi i ispoštovat ću dogovoreno. Sjedim u svojoj novoj haljini i čekam Keitha da dođe po mene. Kosu sam svezala u visoki konjski rep u nedostatku elana za bilo kakvu komplikovaniju frizuru. Šminka je minimalna, nude tonova.

Na zvuk zvona skačem i otvaram vrata.

"Wow... malo je reći da divno izgledaš. Čast mi je što si večeras moja pratnja. Ovo je za tebe."

Pruža mi buket rozih ruža. On je taj koji oduzima dah u crnom odijelu, bijeloj košulji i crnoj svilenoj kravati. Oblak parfema koji ga okružuje obara s nogu. Treba mi momenat da maknem oči s njega i uzmem buket, koji refleksno primaknem da pomirišem. Ne osjetim miris ruža jer sam opijena njegovim mirisom.

"Hvala ti. Prelijepe su, stavit ću ih u vazu i možemo krenuti." Brzinski uzmem vazu sa kuhinjskog pulta, natočim vodu i stavim ruže. Ne sjećam se da sam ikada primila cvijeće, osim za diplomiranje od Roberta i Bonnienih roditelja. Udahnem duboko i odagnam suze koje bi krenule jer sam toliko preplavljena emocijama. 

"I ti jako lijepo izgledaš večeras." Kažem mu dok zaključavam vrata. Sišli smo u garažu i uzeli jedno od njegovih bijesnih vozila. Odabrao je Aston Martina, sve vrijeme smješkajući se, s toga mislim da je to ciljano uradio jer je britanska marka auta. Vožnja je bila kratka, pa nismo mnogo razgovarali, pitao me je kako sam zadovoljna poslom, jesam li upoznala kolege, sviđaju li mi se. Na sve sam potvrdno odgovarala i još jednom se zahvalila na prilici.

"Evo nas, stigli smo." Parkira se ispred ulaza hotela Carlton. Portir mi otvara vrata a Keith je već tu i pruža mi ruku koju rado prihvatim. Zatim idemo prema ulazu a Keith postavlja svoj dlan na moja leđa i osjetim blagi topli dodir njegovog prsta na mojoj goloj koži. 

Malo sam nervozna kada se sjetim neugodnih muškaraca iz lifta ali ipak Keith je tu, ja sam s njim i to je samo poslovna večera. Voljela bih da mi je rekao više informacija ali s obzirom da nije, to znači da niko od mene neće tražiti da vodim pregovore ili se uključujem u raspravu. Pitam se da li gospodin Johnatan zna da ću doći sa njegovim bratom? Nisam o tome prije mislila, šta ako mu se ne svidi da jedna obična pomoćna sekretarica dolazi na poslovne večere i pregovore?

Ulazimo u hotelski bar koji odiše luksuzom, visokih stropova, sav u skupom drvetu, prigušena rasvjeta, lagana muzika, idealno mjesto za romantični sastanak da nije veće grupe ljudi koji se zaista ne uklapaju u ambijent. Nervozna sam dok prilazimo. Keith ne sklanja svoju ruku sa mojih leđa koja mi je u ovom momentu jako bitna potpora jer ne mogu biti ravnodušna dok gledam skupinu u odijelima, ćelavih glava sa tetovažama, metalnim zubima, tamnim naočalama, tetoviranim šakama, vratovima. Vidjela sam ih u liftu ali očito ne dovoljno dobro.

"Dobro veče." Keith ih pozdravlja, ja ništa ne govorim jer mi se jezik zavezao. Stol je nizak i oko njega su kožne fotelje i sofe. Izbrojim pet muškaraca, iako sam imala osjećaj da ih je mnogo više. Vjerovatno zbog širine prostora koji zauzimaju, sjede nonšalantno i opušteno. Svi me skeniraju dok me Keith usmjerava prema sofi na koju sjednem. Haljina mi je do koljena ali u sjedećem položaju povuče se iznad koljena otkrivajući znatan dio moje noge, osjećam se kao gola dok me svi uporno procjenjuju, pogotovo uz činjenicu da ne nosim grudnjak zahvaljujući kroju haljine.

Keith sjeda pored mene i stavlja svoju ruku tako da rukavom svog sakoa pokrije moje golo bedro, toliko sam mu zahvalna da bih mu rado rekla ali samo ga gledam u oči i tamo kao da vidim svu moguću i nemoguću ljepotu i toplinu i ne vidim više nikoga pored. Tim malim znakom pažnje učinio je da se osjetim važnom i paženom i u tom trenutku volim ga još više. Skoro pregrizem sebi jezik zbog misli koja mi je prošla kroz glavu, da li sam to pomislila da ga volim. Keith me gleda blago namršteno jer sigurno izgledam kao da sam vidjela duha. 

"Je li sve uredu?" Pita me približivši se mom uhu, tako da ga samo ja čujem. Njegov topli dah koji osjetim po vratu šalje mi milion trnaca niz kičmu. Ne stignem mu odgovoriti jer svi naglo ustanu, a za njima i ja. Tada vidim da se stolu približava Johnatan u pratnji svoje ledene plavuše i još grupom ljudi, kao da ovi već prisutni nisu dovoljno reprezentativni. Pitam se kakvi su to poslovni partneri jer je zaista prevelika slučajnost da svi skoro isto izgledaju? Na momenat uhvatim Johnatanov pogled, nije mi promaklo da me odmjerio od pete do glave a zatim se namrštio. Noge mi klecaju, pa uhvatim Keithovu nadlakticu. Ova veče će me po svim prilikama koštati otkaza. To su zadnje misli koje mi prođu kroz glavu prije nego čujem odrješit Johnatanom ton koji pozdravlja prisutne. Bojim se da podignem pogled, imam osjećaj da sve oči gledaju u mene kao crnu ovcu koja ne pripada u njihovo stado, samo što u ovom slučaju ja sam bijela ovca a stado je crno.