Iščekivanje

34.

Bilo je dovoljno svega par sekundi da me prođe zbunjenost i početni šok. Bacila sam pokrivač i otišla za njim. Nisam ga mogla odmah pronaći, dok nisam vidjela žar cigarete iza kolibe.

"Kako se usuđuješ?! Koji je tebi vrag?!" Derala sam se iako nisam mogla da ga vidim u mraku, što mi je u neku ruku odgovaralo jer ni on nije mogao vidjeti moje crveno lice i oči sjajne od neprolivenih suza ali onih bijesnih, a nebitno kakve su, on moje suze neće gledati. 

"Usuđujem šta? Ostaviti stvari nedovršene? Došla si po još?" Baci cigaretu i povuče me te nasloni na zid kolibe ogradivši me svojim rukama. Gurnula sam ga svom svojom snagom ali nije se pomjerio.

"Pusti me!"

"Ne želiš da te pustim, vapiš da te uzmem zato taj bijes. Tvoje tijelo je spremno i željno ali tvoj mozak nije. Nisi još spremna za mene a ja ne želim polovične stvari, ja kad uzimam, uzimam sve i nikada ne miješam posao sa zadovoljstvom, mada, ti si posao koji sa zadovoljstvom obavljam." Uzeo je pregršt moje kose, pomirisao, zatim me oslobodio. "Ne dajem ti savjet ali trebala bi ostaviti prošlost tamo gdje joj je mjesto, u prošlosti. Koliko dugo si sama?"

"Nemaš ti pojma. Počni da razmišljaš pravom glavom ako želiš da ostanem. Ako se sjećaš ja tebi trebam a ne ti meni." Okrenem se da odem. "Sutra ćeš reći sve ako želiš saučesnika od mene, u protivnom igram za stranu koja više nudi. I da, ako namjeravaš vrištati svaku noć, nađi sebi drugo mjesto za spavanje. Laku noć." 

"Proživljavam ponovo sve, svaku noć." Zaustavim se na njegove riječi. "Moje zatočeništvo. Bio sam na ivici pucanja, molio sam da mi oduzmu život, prekrate muke, nisam mogao više a u isto vrijeme sam se bojao smrti. Nekada se bojim da sam još uvijek tamo, visim naglavačke onesviješten i čekam svaki čas kantu hladne vode kojom će me zapljusnuti kako bi nastavili torturu."

"Ko ti je to uradio?" Pali novu cigaretu i sjeda na drva, odlučim da mu se pridružim, pa sjednem i ja pored.

"Otkrili su me, a ovo je ono što rade cinkarošima." Pokaza na svoje tijelo.

"Misliš u bandi su otkrili da sarađuješ sa DEA-om?"

"Godinama sam perfektno igrao duplu igru i funkcionisalo je jako dobro. Radili smo kokain i bili smo jako dobro umreženi. Bio sam duboko u toj mreži ali nikako me nisu puštali u samo središte rezervisano samo za par najodanijih. Nisam znao identitet onoga na čelu MS-13, a znao sam da je McAlister upleten u poslove s kokainom ali bez dokaza nisam mogao ništa. Obavještavao sam DEA o svim poslovima, sve su znali što i ja, ali nisu mogli baš svaki posao spriječiti kako bi se održala moja krinka. Htjeli su doći do izvora, do glavnog, do Patrona, a ja sam samo htio do McAlistera. Nije mi nikada prišao ali bih povremeno vidio tamnu limuzinu parkiranu ispred mog stana ili hotela u kojem bih boravio. Znao sam da me nadgleda i provjerava i da mi daje do znanja da je tu. Onda prije tri godine desila se Panama, to ti najbolje znaš, tada nam je izmakao zbog nedostatka dokaza. Tragedija sa Keithom je skrenula negativnu medijsku pažnju sa njega, novi izbori i senatori koji su bili na McAlisterovoj strani jer je podržavao njihove kampanje, sve je to doprinijelo zataškavanju slučaja. Onda se McAlister pritajio i nismo mogli ništa a ja sam bio nervozan, pa sam postao aljkav, manje oprezan, uz to je DEA vršila pritisak, nismo mogli doći do Abrega tada jer nismo znali ko je on, dok ja prije par mjeseci nisam saznao ali bilo je kasno da poduzmemo bilo šta jer su me otkrili. Ne želim ti pričati šta rade doušnicima, možeš pretpostaviti."

"Kako si se spasio?"

"Visio sam naglavačke, vezan za stopala, dizali su me sa lancima kako bih bio na adekvatnoj visini za Manuela, spremao se da mi odsiječe jezik, a onda mi je na pod ispao novčanik iz džepa i ispao je sav sadržaj iz njega, gotovina, kartice, između ostalog posjetnica Johnatanovog advokata. Sageo se i pokupio to, insistirao je da kažem odakle mi i u kakvoj sam vezi sa McAlisterom, onda je vidio i moje dokumente u kojima stoji Marcus J. McAlister. Stalno sam gubio svijest, bio sam pretučen i izgladnio, pa nisam mogao sarađivati. Onda su me nekoliko dana čuvali u nekoj prostoriji i hranili. Na kraju je saznao ko sam i dogovorio se sa Johnatanom oko uslova mog oslobađanja, trajalo je to mjesecima, nekad su me tretirali pristojno a nekada tukli, izgladnjivali, zatvarali u limeni lijes. Na kraju je Johnatan uspio da me oslobodi ali je izigrao Manuela, nije mu dao ono što je ovaj zahtijevao u zamjenu za moj život, otvorio je vatru na mjestu razmjene, iako je rečeno bez oružja, ja sam tada ranjen a mnogi su pali mrtvi, sa obje strane. Manuel je morao pobjeći, pretpostavljam u Panamu ali je sada meta na svima nama koji imamo veze sa McAlisterom, želi da se osveti, zato bježimo, zato smo ovdje gdje jesmo. Traži nas MS-13, moja glava je ucijenjena, kao i Johnatanova ali ne mogu lako do njega, traže nas svi mogući kriminalci jer je Manuel ucijenio moju glavu na 10 miliona, traži nas DEA, Stevenson kaže i FBI i CIA provode svoje istrage vezane za utaje poreza."

"Zna li Johnatan da radiš za DEA?"

"Možda, vjerovatno zna ali ne zna da mi je on konačni cilj, nada se da ćemo se sada zbližiti kao otac i sin, puštam mu da vjeruje u to. Ovo mi je izlazna karta, dobit ću novi identitet jednom kada se ovo završi. Shvataš li sada koliko si značajna, ti možeš povezati Johnatana sa Manuelom. Imali bi neoborive dokaze i slučaj bi bio formiran, imam saveznu tužiteljicu koja je spremna sutra pokrenuti tužbu protiv Johnatana, čim joj predočim dokaze. Kada bi htjela svjedočiti to bi bilo gotovo, a dobila bi jednako kao i ja, novi identitet, novu priliku da kreneš ispočetka, živiš bez osvrtanja ili bježanja ili čekanja."

Gledao me je usplahireno i sa sjajem u očima, dan je već gutao tamu pred sobom i mogla sam jasno vidjeti nadu na njegovom licu.

"Ja ne mogu svjedočiti. Žao mi je, ne mogu ti pomoći." Ustanem da odem jer ako bih svjedočila morala bih sve otkriti a za neke stvari jednostavno nisam spremna.

"Sačekaj Nylah!" Ide za mnom i povlači me za ruku. "Ne razumijem te. Zašto?"

"Ne moraš me razumjeti, a ne moram ti objašnjavati. Ja ne mogu svjedočiti." 

Ostao je iza mene svjestan da ne može više ništa uraditi kako bi me ubijedio. Otišla sam u šumu do onog potoka, pokraj kojeg smo prošli i sjela na obalu kako bih razmislila o svojim postupcima i šta da radim. Bilo je tako opuštajuće da sam zaspala i ko zna koliko bih spavala da nije bilo iritirajućih komaraca.

"Nije pametno da se razdvajamo, možda su nam ušli u trag, budi negdje gdje te mogu vidjeti." Rekao je kada sam se konačno vratila prinuđena zbog potrebe za hranom. Nije mi se dalo dalje razgovarati i slušati njegova ubjeđivanja.

"Bila sam dolje na potoku, mogao si me vidjeti." Kratko sam odgovorila i otvarala kuhinjske ormariće u potrazi za hranom.

"Otvori taj poklopac na podu na kojem stojiš i odaberi neku konzervu koja ti se sviđa." Rekao je kada je vidio da je moja potraga bezuspješna. 

"Imaš i kafu tamo u loncu, nedavno sam napravio."

"Hvala. Znaš li gdje idemo sutra, ako uopšte idemo?"

"Ne znam još, pozvat ću Stevensona sutra, pretpostavljam da nam žele osigurati neku sigurnu lokaciju. Mislim da Johnatan pokušava likvidirati Manuela, naravno ako ga uspije pronaći, a ne sumnjam u njegove mogućnosti. Možda bi njemu htjela reći gdje da ga nađe?"

"Zašto misliš da ja znam gdje se Manuel nalazi?"

"Znaš li?"

"Ne znam. Ako je u Panami, nije u svojoj vili, da jeste, Johnatan bi ga već našao. Negdje u unutrašnjosti države ima fabriku u kojoj radi izolaciju kokaina, možda je tu. Čula sam da je to utvrda koju čak i vojska čuva, naravno ona korumpirana."

"Hvala ti za tu informaciju, svaki i najmanji trag je značajan."

"Jesi li u kontaktu sa DEA-om?"

"Trenutno ne. Zadnji kontakt je bio u pansionu, prije nekoliko dana. Dali su mi neke informacije o tebi. Morao sam znati ko si i čiji si igrač. Bio mi je nejasan tvoj odnos sa Johnatanom, htio sam da znam mogu li ti vjerovati."

"Možeš li mi vjerovati?"

"Sve sam ti rekao, držiš me u šaci, zar to nije dovoljan pokazatelj?"

"Ne igram se ja tuđim životima, kao što to rade sa mojim."

"Ja ti pružam šansu za novi list a odluka je na tebi, tako da ne možeš reći da drugi odlučuju u tvoje ime."

"Možda ne odlučuju ali me dovedu pred svršen čin, dovedu do rupe i sve što mogu je ili skočiti preko ili u rupu, u rupi je sigurna smrt a preko nepoznato, možda preko vreba još i gora opasnost. Ne možeš reći da imam neki izbor."

"Molim te da mi do sutra saopštiš svoju odluku, jesi li sa mnom ili nisi, tako da mogu planirati sljedeće korake. Maknut ću ti se s očiju kako bi u miru mogla razmisliti. Budi svjesna da odluka koju doneseš, kakva god bila, će uticati na mnoge živote. Žao mi je zbog sinoć, samo sam muškarac od krvi i mesa."

Kada bih imala tvoju hrabrost i odlučnost sve bi bilo lako, pomislim dok gledam kroz prozor kako se udaljava i nestaje među stablima.