Tragovi [✔]

Poglavlje deseto

Trebalo mi je svježeg vazduha i vremena da se saberem. Trebao je ovo biti jedan u nizu dosadnih radnih dana sve dok ujutro nisam dobila poziv da moram prije na posao jer imam pacijenta koji se ne osjeća dobro. Nekako sam predosjetila da je u pitanju Demir i čitavo tijelo mi je zadobilo drhtaj pri samoj pomisli da mu je nešto bilo.

Ne mogu sebi objasniti svoja osjećanja koja trenutno imam prema njemu, ne mogu sebi samoj da objasnim kako je došlo do toga da osjećam privlačnost prema njemu niti načina da to spriječim. Pokušavala sam biti hladna, ali nije mi išlo. Demir je bio uporan u naumu da me upozna, a što sam više pokušavala da ga ignorišem to je on bio još uporniji.

Kada sam se dovoljno smirila vratila sam se nazad u sobu gdje je on ležao, možda bih trebala popustiti i upoznati ga, svoja osjećanja svakako ne mogu da kontrolišem zauvijek, ali možda će mi biti lakše shvatiti zašto me toliko privlači, a možda će mi samo još napraviti situaciju gorom.

Uzela sam telefon iz sobe i zvala kuharicu i zamolila da mi donese uobičajni doručak, a za Demira jednu laganu supu i čaj. Demir je imao sklopljene oči, sakrivajući time one tople, ali provokativne smeđe bisere koje su me uvijek posmatrale ispitivački i sa žudnjom koju do sad kod nijednog muškarca vidjela nisam. Njegov me pogled najviše dekoncentrisao, a odmah poslije njega ga je pratilo i tijelo. Imao je lijepo građeno tijelo sa isklesanim trbušnim mišićima i širokim prsima koje su bile savršene za izležavanje na njima.

Kada je jedna od radnica iz kafeterije donijela hranu u sobu preuzela sam stvari i zahvalila joj se. Okrenula sam se prema Demiru i prišla mu, lagano mu dodirnuvši rame. Taj naizgled bezazleni dodir je poslao drhtavicu niz moje tijelo koje nisam mogla objasniti niti riječima opisati, imali smo neku konekciju, u to nema sumnje i to mi je dodatno otežalo da budem profesionalna u svome poslu.

Kada je konačno otvorio svoje oči odmjerivši me nakašljala sam se:

"Doručak", rekla sam i uzela tacnu sa njegovom supom i čajem dok se on sporim pokretima uspravio na krevetu u sjedeći položaj.

"Hvala", odvratio je i uzeo u ruke tacnu. Klimnula sam glavom i sjela za svoj stol gdje me čekao doručak, namazala sam na parčetu hljeba marmeladu i odgrizla komad. Već sam bila pri kraju, a Demir nije uzeo svega pet zalogaja.

"Jedi", rekla sam i dočekala njegov pogled na sebi.

"Ne mogu", odvratio je i uzeo gutljaj čaja. Ustala sam sa svog mjesta i prišla njegovom krevetu.

"Za tvoje dobro ti kažem, jedi na silu, treba ti hrana", odmahnuo je glavom, te sam odustala od nagovaranja i uzela njegovu tacnu u ruke.

"Imaš kakvu želju, šta ti se jede?" Upitala sam i ponovo se okrenula prema njemu, a sudeći po njegovom pogledu koji je odmjerio moje cijelo tijelo nije bio gladan hrane već nečeg drugog zbog čega mi je unutrašnjost gorila.

"Za sad ništa, reći ću ti ako promjenim mišljenje", rekao je i ponovo legao na krevet. Odmahnula sam glavom i odložila prazne tacne na stranu, te uzela novu bocu tekućine za infuziju i zamjenila sa starom.