Nedozvoljene strasti

27.

Sergio p. o. v

Šetam praznim ulicama dok kiša samo što nije počela padati, zašto nikad ne mogu biti sretan, zašto uvijek netko tu sreću mora pokvariti. Taman smo izgladili donekle stvari i sad se opet sve pokvarilo.

Mislim da nema smisla više pokušavati, da nema smisla više truditi se jer izgleda da nam nije suđeno, uvijek će netko biti protiv nas. Ili njezin brat ili prijateljica, možda čak i njezin tata, ne znam šta reći i šta više napraviti da budemo sretni. Mislim da je ovo kraj za nas.

Daniel p. o. v

Ležim i gledam u sliku Lie i mene. Na slici smo još bebe, zapravo ona je beba, ja sam tad imao pet, a ona tek jednu. Kada je odrasla? Kada je postala ovako odrasla? Zašto je morala odrasti? Zašto nije mogla ostati beba i uživati u životu kao tad.

Nisam ljut na nju, nimalo, ljut sam na sebe. Zato što nisam razmišljao šta sam govorio, nisam ono smio reći. Nisam se smio uopće vratiti, uništio sam je više nego što ju je Sergio, postao sam isto kao što je i on. Još i gori. Neću je ići nagovarati da ostane jer je ovako još bolje za nju i za bebu.

Julia p. o. v

Gledam je kako ulazi u avion dok se meni suze spuštaju jedna za drugom, gotovo je, otići će i pitanje je kad će se vratiti, pitanje je da li će se uopće vratiti. Ne znam kako opisati ovu bol i tugu koju trenutno osjećam, ali znam da ona dvojica neće ostati nekažnjeno. Kada je avion poletio otišla sam doma. Došla sam u isto vrijeme kad i Sergio.

Ja:"ulazi"

Rekla sam smireno te ušla u kuću. Ovako sam smirena samo zbog bebe, da bebe nema ubila bi ih obojicu.

Ja:"Daniele, silazi!"

Povikala sam da bi me čuo.

Ja:"a ti sjedni"

S:"z..."

Ja:"neću ponavljati dva puta"

Kada je Daniel sišao pokazala sam mu očima da sjedne pokraj Sergia, kada je sjeo, ja sam sjela nasuprot njih dvojice.

Ja:"zna li i jedan od vas dvojice gdje je sada Lia?"

D:"ja ne znam"

S:"ni ja"

Ja:"ja ću vam reći gdje je, u avionu"

S:"molim?!"

Brzo je ustao i pogledao me i ljuto i zbunjeno, a u neku ruku i tužno.

Ja:"sjedni"

S:"k..."

Ja:"sjedni!"

Sjeo je i prošao bijesno rukom kroz kosu.

Ja: "Zbog vas dvojice ide dalje odavde. Vas dvojica ste ju natjerali na to. Nitko drugi nego vas dvojica! Znate li vi da je ona trudna?! Znate, ali ste se morali ponašati kao kreteni! Zar je toliko teško bilo pričekati da se oporavi? Nisam se nadala ovome od tebe, Danijele" - usmjerim pogled prema Sergiu - "a ti si naviše kriv za sve ovo!"

*godina dana kasnije*

Držim Alexiu u naručju dok ona doji. Prošlo je već godinu dana od kako sam u Americi. Živim sa sestrom, uskoro počinjem i sa poslom. Chloe je ušla u sobu pa sam je pogledala.

C (Chloe, Aroina Liina sestra):"ručak je na stolu"

Nasmije se kad vidi Alexiu.

C:"ona pojede više nego ti"

Nasmijem se i klimnem za da.

C:"kad misliš otići u Španjolsku"

Sjela je pored mene pa sam izdahnula.

Ja:"nisam još uvijek spremna na to"

C:"Victor misli da ga voliš više od prijatelja"

Ja:"znam da to misli, ali ja ne želim sa njim ništa više od prijateljstva"

C:"kako mu to misliš reći? Znaš i sama da je mafijaš"

Ja:"ne znam, strah me za Alexiu, ne želim da ispašta"

C:"moraš čim prije za Španjolsku, ali čim prije"

Pogledam u Alexiu pa u nju.

Ja:"imaš pravo, ali ne mogu"

Izdahne tužno i klimne za okej. Kada je Alexia prestala dojiti odmaknula sam je i popravila brus i majicu.

C:"idemo jesti?"

Ja:"idemo"

Sišle smo dolje i sjele za stol, stavila sam Alexiu u njezin krevetić te joj dala zvečkicu.

Ja:"hvala ti što me trpiš"

C:"bitno je da ste ti i ona dobro"

Ustanem se i zagrlim je, uz mene je cijelo vrijeme. Sa Juliom se čujem svaki dan, ona je rodila zdravog dječaka koji se zove Diego.

Ja:"hvala ti puno, za sve"

C:"uvijek sam tu, a sad ajde za stol da jedeš"

Sjela sam za stol pa smo krenule jesti. Netko je pozvonio pa sam pogledala u Chloe.

Ja:"ja ću"

Ustanem se i odem otvoriti vrata. Ugledala sam Victora sa velikim medom i cvijećem.

V:"hej"

Nasmije se pa mu uzvratim osmijeh.

Ja:"hej, od kud ti?"

V:"došao sam vidjeti kako ste"

Ja:"dobro smo, želiš ući?"

V:"može"

Pustim ga unutra.