Prolog

8K 171 15
                                    

- Rej! Sačekaj me, molim te. - Uzvikivao je mladi lekar pedijatar za svojom seksi koleginicom i najlepšim hirurgom u Njujorku.

- Ooo, Sajmone kaži - okrenuvši se, častila ga je onim zanosnim osmehom koji je toliko uvežbavala kako bi i posle teškog dana provedenog na poslu bila ljubazna i uglađena.

Dotrčavši do nje, činilo joj se da je znala već unapred šta će da joj kaže, pa je uprkos nekom instiktu pravila grimasu iznenađenja u onom čistom i sterilisanom hodniku.

- Izvini, znam koliko ti je dan bio pretrpan obavezama, ali da li bi možda bila zainteresovana da odemo negde na kafu?

Ne opet... Pomislila je u sebi. Do kad će joj se nabacivati kolege, znajući i sami da ona ne želi da se upušta u veze sa ljudima istih profesija kao sto je ona. Zapravo, nije još uvek pronašla pravu osobu za nešto više od prijateljstva.

Jednostavno je osećala prazninu, hladnoću prema tom osećanju. Još se nije oporavila od raskida sa prelepim dečkom iz srednje škole (a od tad je prošao popriličan niz godina).

Tako se i sad osećala veoma neprijatno jer se našla u nezgodnoj situaciji sa Sajmonom. Nije želela da, ako i cela stvar ne uspe, kruže priče po radnom mestu i da je neko ogovara. Sažaljivi pogledi tek nisu dolazili u obzir.

- Sajmone, izvini, molim te ali, zaista mislim da nisam u stanju da odem bilo gde drugde sem pod tuš pa u krevet. Na nogama sam 16 sati. Dve smene sam odradila, imala 3 operacije i više preloma, tako da tu kafu možemo nekom drugom prilikom.

U pogledu mu je videla razočarenje, ali zar nije sama obećala sebi pre neki dan da mora više da se zauzme za sebe i svoje prioritete. Veza joj tek nije bila ni na kraj pameti.

- Naravno Rejčel, izvini sto sam se poneo nepromišljeno, ipak, potrebno je da se odmoriš, bio je ovo naporan dan za tebe. - osećala se poput najvećeg kretena ali morala je.

- Izvini još jednom, obećavam, otići ćemo ovih dana.

Krenula je ka svlačionici ostavljajući ga iza sebe, gde je jedva uspela da skine mantil i radno odelo.

Svaki nerv ju je boleo da je pomislila da će pozvati sutra bolnicu i reći im da će uzeti odmor na par dana.

Nije svih ovih godina uzela nijedan dan slobodno, cak ni za Dan zahvalnosti, Božić, ni Novu godinu.

Zašto? Pitala se i sama dok je ulazila pod bolnički tuš i dok se voda slivala niz njeno divno, bujno i egzotično telo.

Možda zbog samoće, možda zbog toga što nije želela da bude u toj priči srećne devojke u okrugu porodice. A možda zato što je Filadelfija isuviše podseća na njega. Veoma slatku ali i bolnu uspomenu.

'Moraš to prevazići pobogu', glasić joj je šaputao.

Nana i deka su bili jedini koje je rado ugostila kad god bi dolazili u Njujork, ali je ona retko kad njima odlazila što će se možda baš sad promeniti.

Baka je bila učiteljica, a deda bivši policajac, mada, uprkos suprotnosti bili su divni kao staratelji jadnoj maloj devojčici...

Iznenadiće ih odlaskom i svojom posetom.

Izašla je iz oblaka pare i taman obukavši čist satenski crni donji veš, u svlačionicu je uletela njena najbolja drugarica Emili.

- Rej, moraš hitno da dodješ u operacijsku salu, imamo mladića koji je ranjen u predelu srca. Sumnjamo da je možda i plućno krilo oštećeno. Unutrašnje krvarenje je sigurno.

- Jao pobogu, upravo sam, Emili, krenula kući, radim dve smene od jutros. Prošla je ponoć i strašno sam umorna, plašim se da nisam u stanju da operaciju izvršim. Pozovite Dejvida ili Marka. - Uspaničeno je počela da se okreće oko sebe, nije želela da prihvati ali njena zakletva ju je obavezivala da ode tamo.

- Lutko, žao mi je, obojica su na Maldivima na svojim venčanjima, a sad dovuci to divno dupe u operacijsku salu jer ono što ćeš da operišeš je bome opasno zgodno parče.

Emili je bila i više nego luckasta ali je znala da ako neko ume da spasi situaciju kao što je ova, ona je znala da će njena drugarica Rej to savršeno izvesti.

- Sačekaj, krećem, samo nemam kad da obučem radno odelo, uzeću samo mantil.

Potrčala je za Emili usput zakopčavajaći mantil i pitajući se koliko je zapravo opasna povreda, te se ona izlaže riziku da je neko vidi polu golu u hodniku.

- Joj, bokte, kad bi te video takvu pacijent, ne bi mu trebala operacija već reanimacija.- Rej je prevrnula očima ali izbegavši temu upitala je - Kako je došao? - vezivajući kosu u neurednu punđu, sad je već delovala mnogo više profesionalno.

- Nećeš verovati, došao je sam vozeći, a po tome šta vozi, sigurno je mali neki opasan lik.

- Šta je vozio? Tenk? - U klompama i umorna, saplitala se ali je brzim korakom išla hodnikom.

- Ne, budalice, nego bugati čiron. - Emili je gestikulacijom ruku to objašnjavala kao da je leteći svemirski brod. Mada retko kad je, ruku na srce, i uživo videla skupoceni auto poput tog.

- Pa dobro, možda dečko ima srećnu ruku, samo se nadam da ću mu je spasiti. - bila je ozbiljna i zabrinuta.

U mislima je već prelistavala šta sve može da bude od krvarenja, povreda, samu ozbiljnost koju je metak zadao.

- A ja se nadam da će kasnije taj lik tim istim rukama tebe, draga, skinuti.

Dok su išle ka sali, Rej pogleda Emili i nasmeja se govoreći - Šta me gledaš? Draga, da li si se skoro dobro poševila sa nekim? Naravno da nisi. A ako te ne napali bar malo ovaj frajer počeću da brinem da ne odeš u kaluđerice.

Emili je užurbanim korakom i svojim grimasama učinila da se Rejčel konačno iskreno nasmeje i zahvali Bogu što joj je podario drugaricu poput Emili.

Odlučivši da ne ostane namćor, nadoveza se na njene čarke - Ako ništa, evo za utehu, ja ću njega skinuti prva.

Uletevši zajedno u operacijsku salu gde su bili i anesteziolog i dva asistenta, pogled joj padne na momka koji leži na stolu.

Bio je sav krvav ali primetila je da je krupan i, po svemu sudeći, jako zgodan.

Bio je priključen na kiseonik. Obukla je brzo košulju za operaciju, kapu stavila na glavu i rukavice i prišavši stolu, shvatila da joj srce galopira neverovatnom brzinom jer taj dečko nije neko sasvim običan.

Bio je to njen prvi dečko, neko u koga je bila zaljubljena.

Neko koga je volela i kojeg i dan danas potajno voli.

Ako je u nešto bila sigurna, to je bilo da je umor stvarno nestao, da će ga spasiti a on će joj zauzvrat reći zašto ju je ostavio na dan maturske večeri i pobegao iz njenog života.

Nadam se da će vam se svideti moja priča i da ćete uživati u čitanju kao i ja u pisanju.

Očekujem komentare 😊💋😃

Skriveni uzdasi 🔚🔚🔚Место, где живут истории. Откройте их для себя