35.deo

2.7K 97 11
                                    

Rejcel

Sedela sam i vec bila omamljena od konjaka kojem sam svemu sudeci zelela da vidim dno.  Zelela sam da zaboravim na sve. Od trenutka kad sam ostala bez roditelja,kuce,od trenutka kad sam bila odbacena od svih. Upoznavanje Dzona i svo vreme koje sam provela sa njim. Nisam zelela da mislim o njemu ,ali eto s njim sam nekako bila najsrecnija,imala nezaboravne trenutke. Cujem otvaranje vrata ali nemam snage da se okrenem.
-Rejcel?- deda mi je pazljivo prisao
-Dobro vece deda.-poljubio me je u kosu i seo na sledecu stolicu do mene.
-Nisi se najavila da dolazis?-
-Nisam znala deda da trebam da se najavim kad dolazim u svoju kucu. -nisam ga ni pogledala samo sam vrtela casu po bastenskom stocicu.
-Nisam mislio tako.. samo...
-Samo nisi bio spreman da se suocis sa mnom kako bi mi rekao da je baka u ovom stanju u kojem je? -pogledala sam tog coveka koji je bio i vise nego skrhkan mojim otrovnim recima.
-Ona je tako zelela. Nije zelela da brines.-izgovara jedva cujno.
-Deda.. ti znas da vas volim najvise na svetu,ali preko ovakvih stvari ne mogu da predjem. Ovakve stvari se ne kriju. Porodica treba da je uvek zajedno.
-Znam.. -pruza mi ruku i dodajem mu flasu konjaka predhodno sipajuci sebi do vrha antidepresiv.
-Ovako deda(pogledam u svoj rolex na ruci i kazem),danas kad baba ustane doruckovacete i otici cete na odmor. Negde da zaboravi na ovo sto ju je zadesilo. Ja cu za to vreme biti ovde,odrzavati vrt i srediti sve za operaciju.
-Rejcel..
Podizem ruku da ga ucutkam.
-Dovoljno ste vi cinili za mene, vreme je da se bar malo ja vama oduzim. Idi deda odmori se sutra treba da budes odmoran za put.
Nije mogao protiv mene. Tvrdoglavost i moja osuda je stavila tacku na ovaj razgovor. Sedeli smo u tisini i pili konjak koji smo popili do zadnje kapi. Posmatrali smo zvezde i pun mesec. Razmisljala sam sta bi mogla prvo uraditi povodom ove situacije. Poseticu bolnicu i videti sta karton kaze,zatim obaviti par razgovora.

***

Nisam ni legla. Nije imalo svrhu kad sam u 5 usla u kucu vidno smrznuta. Cekala sam radjanje sunca i to je bio prizor koji mi je ulio nadu da ce sve biti u redu. Istusirala sam se hladnom vodom kako bi konjak  ispario iz ove zbrkane glave. Otisla sam u kuhinju i ukljucila sporet. Zamesila sam palcinke i ispekla ih sireci miris kao sto je nekad baka radila meni dok sam bila mladja. Ukljucila sam ajped i sa bakine liste omiljenih izvodjaca pustila Elvisa. Tihi tonovi,miris svezih palacinki i tek sveze skuvana kafa bila je nesto sto nije moja svakodnevnica.
Od kad zivim u Njujorku sve je brzo i energicno. Kuhinja mi je novcata jer nemam kad da kuvam,a stan nisam pocistila ne pamtim jer to obavlja jedna zena koja tim poslom prehranjuje porodicu. Od jutra do mraka sam na poslu,a kad nisam u teretani sam vecim delom. Jedina koleginica sa kojom imam odnos a da je normalan je Emili koja mi je postala najbolja drugarica na fakultetu. Sa Miom se cujem skoro svakog drugog dana  zavisno gde je na iskopavinama. Zadnji put je bila u Egiptu. Postala je arheolog ali i profesionalan plesac. Bila je talentovana,a svoj uspeh je opet pripisivala meni jer da je ja nisam upisala i navela da ode u skolu nikad se ne bi oslobodila. Sa Dzimijem,Sandersom i Brejdonom sam se cula kao da je sve bilo u normalnim okolnostima. Nisam nikad pitala za Dzona,a takodje sam zahtevala da mi niko ni rec ne kaze za njega.
-Ljubavi bakina pa ti si sve vec zavrsila?-prilazi mi baka vidno nasmejana i raspolozena.
-Jesam nano,ajde sedi da doruckujes dok su jos tople.-postavila sam sto i u tom trenutku dosao je i deda.
-Dobro jutro.
-Jutro. -rekla sam i sela na stolicu cekajuci da i oni to isto urade.
-Bako..(pogledala me je znacajno,izmedju zlogaja).
-Deka i ja smo razgovarali i odlucili smo da malo te izvede na par dana.
-Ali... Kako ces sama? Mislim dosla si na odmor a ti ces morati da vodis racuna o svemu.
-To je najmanji problem. Ima jedna banja nedaleko odavde pozvala sam i rezervisala. Moj prijatelj je direktor jednog hotela on ce vas sacekati.
-Dusooo... -baka je nezno pogledala deku pa mene
-Ne zelim da cujem negodovanje. Idete za otprilike par sati. Zato lepo jedite i da vam pomognem da se spakujete.
Baka se samo nasmejala i nastavila da jede,dok je dedi bilo pomalo neprijatno. Ne znam zasto ali sad je najbitnije da baki bude bolje..

***

Skriveni uzdasi 🔚🔚🔚Where stories live. Discover now