Kada se spomene riječ ljubav svatko bi mogao što šta reći o tom neobičnom, snažnom i neuništivom osjećaju koji može biti najljepša, ali i najopasnija stvar na planeti. Svatko je jednom morao osjetiti ljubav, morao je biti voljen ili voljeti. Jednom je jedan veliki svjetski um rekao „U životu se mora samo umrijeti i plaćati porez!", ali ja bi ipak to preoblikovao, doradio i ispravio. „U životu se mora umrijeti, plaćati porez, ali i voljeti!" Osoba koja nema osjećaja ljubavi ni u kojem tragu je mrtva, samo ljuštura bez ikakve naznake života ili ljudskosti. Da je ljubav najmoćniji osjećaj pokušat ću vam približiti kroz ovu priču o Elliotu i Alice, dvoje mladih ljudi koji su osjetili ovaj prekrasan osjećaj i iskoristili su sve njegove ljepote, a da ljubav može biti teška, zahtijevna i opasna doznat će te listanjem na slijedeću stranicu, pa stranicu poslije i tako ponavljajući sve dok ne dođete do rećenice „Napisao sam ovu ljubavnu priću, pratio i davao svu ljubav i romantiku, a idalje nisam našao definiciju ljubavi, ali najbliže što sam dokućio je to da se ljubav niti ne može definirati riječima ili djelima već samo ljubavlju!"
Sve je započelo dana kada je Elliot navršio osamnaestu godinu života, završivši srednju privatnu školu bilo je vrijeme da upiše fakultet. Budući da je Elliot bio sin jedinac u bogatoj obitelji nije ni čudo da je pohađao privatne škole te da je uvijek dobivao što je htijeo. Jedina briga mu je bila škola, šah i pjesme, umjetnost općenito. Elliot je gledao na umjetnost kao na naćin komunikacije, volio je reći da umjetnici preko svojih djela, radova i uradaka ostavljaju poruku koja će trajati vječno i koja će motivirati i inspirirati nove ljude. Bio je to nadaren mladić, pun entuzijazma, volje i želje za životom, htio je isprobati sve što mu život nudi, ali pritom pazeći na sebe. Majka i otac su bili ponosni na Elliota, ali i zabrinuti jer u svojih osamnaest godina nikada nije mario za curama već je svo vrijeme trošio na umjetnost i učenje. Znali su da je to korisno za njega, ali su isto tako znali da će kad tad morati pronaći svoju bolju polovinu i biti samostalan čovjek i otac. Jednog dana će morati brinuti za obitelj i ženu pa su zato i odlučili poslati Elliota na državni fakultet u Leeds. Kupili su mu stan, auto i sve potrebno kako bi mogao početi samostalan život. Morao se je naviknuti na to da nema tko kuhati, čistiti ili prati umjesto njega već da mora sve to sam, režije, gorivo i ostale troškove su mu idalje pokrivali roditelji, ali je on morao napraviti značajnu promjenu u svojem životu. Majka i otac mu to nisu napravili kako bi ga se riješili iz kuće ili kako bi mu otežali život već kako bi mu pomogli i naučili ga i drugu stranu života. Praznike je Elliot proveo učeći kuhati, čistiti i pažljivo je upijao sve savjete majke, kuharice i spremačice jer je znao da će mu to sve dobro doći. Kada je trebao otići otac ga je zaustavio i rekao. „Sine, uvijek sam ti govorio da se ne sramiš onoga što i tko jesi niti statusa kojeg imaš, znaš jako dobro da je sav moj imetak i tvoj, ali pripazi kada ćeš i kome to otkriti jer ljudi su glumci, nekima ćeš biti drag, a neki će te poštivati. Onima kojima si drag ne okreći leđa jer će ti ista probiti nož, a onima koji te poštuju dadni ljubav jer će ti vratiti duplo. Upamti ovo i sjeti se da imaš nas te da ćemo ti mi pomoći kada god trebadne. Volimo te i čuvaj se!"
