Kako je tek počeo faks razred se dogovorio da bi mogao ićizajedno na nekakav piknik da se bolje upoznaju za vikend, Elliotu baš i nijebila draga ta ideja jer je planirao ići kući za vikend, ali ipak je pristaojer, ako mogu svi ostali može i on. Hodajući do stana razmišljao je o izvedbiplana kojeg je smislio danas na fakultetu. Naišao je na par mogućih dućana gdjebi mogao nabaviti sve što mu treba. Ulazeći u stan digao je roletne i otvorioprozore kako bi sve lijepo prozračio, na stolu je zatekao razmrljane papiretintom što su sinoć još bile pjesme. Primio ih je u ruke i rekao „Baš kao i sveu životu, jučer je lijepo i postojano, a danas uništeno i izgubljeno!" Sjeo je zalaptop upalio je video poziv te nazvao majku i oca, a kada su mu se javiliElliot im je prepričao sve zgode i ne zgode koje su mu se desile u svega dvadana. Sve je rekao od toga da ima predivan park sa šahovskim pločama, do togada je zaspao u školu te je otišao s tintom na faci. „Mogao si reći da imašhobotnicu kao ljubimca!" Rekao je otac Elliotu i sjetio Elliota na njegov plan.„Kad si već rekao ljubimac, sjetio si me. Malo mi je prezamorno, mirno i tiho ustanu pa sam vas mislio zamoliti i pitati. Bili mogao kupiti Papige?" Elliotovplan je bio kupiti dvije papige i jednu pokloniti Alice kada je nauči da kaže„mogu li dobiti broj mobitela?" što jepo meni plan stoljeća i najkreativniji naćin za pitati cura za išta. „Papige?Zašto baš papigu odnosno više njih?" Elliot se nasmijao. „Pa mušku i žensko danije jedna usamljena dok sam ja izvan stana, a i jedina je životinja koja znapričati pa mi nikada neće biti dosadno." Roditelji su mu bili pomalo zbunjeni,ali im je također ideja zvučala u redu. Dopustili su mu, ali pod uvjetom da ćese morati brinuti o njima kao o djetetu. Gospodin i gospođa Brizze su bili jakoosjetljivi životinje i malo je reći da su ih volili. Cijenili su svaki životpodjednako nebitno bio mrav, lav ili čovjek. Elliot im je obećao da će pazitina njegih kao oko u glavi, a ako mu ne bude išlo da će ih vratiti. „Koliko će teto koštati sine da ti znamo uplatiti?" Nije bio siguran jer nije provjerioranije. „Koliko dođe da dođe, pobrini se da imaju kvalitetnu hranu, kavez islobodno nemoj štediti kao što nismo na tebi tako ti nemoj na njima." Elliot sesmijao i zahvalio ocu na podršci. Pričali su tako par sati sve dok Elliot nijedošlo vrijeme da Elliot krene kuhati ručak. Nije se lijepo smijati tuđem neznanju i nesreći, ali za ručak je pravio krompire iz rene i carsko meso, anakon sat vremena krumpir mu još nije bio gotov, ako se pitate kako, reći ćuvam. Vjerojatno mali broj vas zna da što god želite napraviti u reni trebateuključiti i grijače, a ne samo svijetla. E pa naš Elliot nije znao koji točnomod treba odabrati pa je ostavio na svijetlima samo. Kada je već čuo crijeva inije mogao trpiti glad otišao je preko puta upitati susjedu Jennifer ženugospodina Struffdola za pomoć. Kada je došla nasmijala se i rekla da bi mukrumpirići bili gotovi tek za par dana ovim tempom. Jennifer mu je namjestilasve kako treba i odmah mu je objasnila što je za šta i kako će i kada koristitkoji mod. Elliot je zapisao da ne bi došlo do problema opet. „Znači vi ste tajnovi susjed koji je trebao doći?" Upitala je Jennifer, pružajući ruku. „Da, imemi je Elliot i dolazim iz Teessida. Ovdje sam došao pohađati fakultet pa ću vamsmetati tu barem još pet godina." Elliotnije znao da je Jenniferin muž, gospodin Struffdol vlasnik zgrade. „A reci miElliote živiš ovdje sam, nemaš ljubimce, curu, mamu, tatu, babu ili nekoga?"Elliot je zbunjeno gledao jer nije znao čemu ta pitanja. „Da, živim posve sam,a bili bio problem ako nabavim ljubimca ili djevojku?" Jennifer se nasmijala.„Oprosti što su pitanja bila ovako napadna, ali muž mi je vlasnik zgrade pa bite i ovako i onako on došao upitati sve ovo. Što se tiče životinja i djevojkanije problem da imaš, samo moraš držati stan uredan i ne smiju raditi prevelikubuku." Elliot se nasmijao, bilo mu je drago to čuti jer je to značilo da smijenabaviti papagaje. „Hvala vam puno gospođo Struffold, ako zatrebam bilo štadrugo, svakako ću vam se javiti." Na izlazu se Jennifer samo nasmijalazamahnula svojom bujnom zlatnom kosom i kroz osmijeh rekla. „Tome se i nadam!"Elliot nije reagirao na to, nije bio glup da ne bi shvatio što mu je gospođaStaffold rekla, ali baš zato što je bio pametan znao je da se nije pametnomotati previše oko žene vlasnika zgrade. Naravno da se nije u redu motati nitijedne zauzete žene, a kamo li oko one čiji muž može utjecati na vaš život.Ne mareći za tim previše Elliot se je vratio u kuhinju dovršavati svoj ručak.Dok je objedovao na internetu je pretraživao gdje bi mogao nabaviti papige, paje tako naišao na jednu što više previše dobru ponudu. Čovjek sedam kilometraod njega poklanjao je dvije papige, mušku i žensku, bile su stare 5 godina štoje suviše mlado za njih. Elliot je odmah nazvao čovjeka da ga upita za dodatneinformacije. Čovjek je rekao da ih poklanja jer se on mora seliti u Grčku i daih ne može nositi sa sobom. „Istrenirane su, pristojne i znaju govoriti. Papigesu pasmine Jaco i stvarno su druželjubive. Jedino što im trebate jest kupitikavez, hranu..." Elliotu je to sasvim odgovaralo i potvrdio je čovjeku da će ihsigurno uzeti, samo dok nabavi kaveze za njih. „Slušaj momčino, one su kod menejoš tri dana, uzeo ih ti ili netko drugi meni je svejedno." Završio je poziv, aElliot je odmah naručio kavez za njih koji će mu tek doći sutra. Nije okasklopio cijelu noć jer se bojao da neće uspijeti nabaviti papige na vrijeme, azaspao je tek par sati prije nego li je trebao krenuti na fakultet.Ovoga putaElliot se ipak uspio probuditi na vrijeme i nije kasnio na fakultet, tijekomsvakog predavanja je pogledavao na sat, nervoza ga je vidljivo izjedala i nijeznao hoće li se papige prodati. Kada je Alice primjetila tu njegovu nervozupitala ga je čemu to i što ga muči. Budući da joj Elliot nije želio otkritiplan počeo se izmotavati da mu trebajustići police u stan pa ga je strah da ne stigne na vrijeme ih preuzeti. Alicemu nije povjerovala, dalo se je to zaključiti jasno iz njena pogleda. „Znači danećeš imati vremena za partiju šaha poslije predavanja?" Lukavo ga je. Elliotje volio igrati šah na neopisivoj razini te do tada nije nikoga odbio kada muje bila ponuđena partija, ali je morao napraviti iznimku jer nije želiopropustiti suviše važnu ponudu koju mu je život stavio na stol. Kako je volioreći njegov otac „Životne ponude su jedine ponude koje se ne razmatraju već sesamo potpisuju!" Moram priznati da se slažem s tom izjavom jer životne ponude unajgoru ruku mogu dati veliku dozu iskustva. Kada je Elliot na kraju odbioAliceinu ponudu da odigraju partiju šaha uz izgovor da stvarno ne smijedopustiti da ne uhvati stolice Alice je upitala. „Stolice?! Zar nisu biliormari u priči?" Uhvaćen u laži. Kada se nađete u trenutku da ste slagali sami sebe imate samo dvijeopcije. Da krenete govoriti istinu ili da lažete svoju laž s još laži kako bilaž postala lažna istina. Budući da Elliot nije smijo priznati što ga mučiostala mu je samo druga opcija. „Ma dolaze stolice, ormari i stol... višenamještaja, samo mi se nije dalo sve to nabrajati."Alice nije niti malo spustila svoju sumnju prema Elliotu, aliga nije htijela više ispitivati. „Meni se samo čini da se ti bojiš kako ne biizgubio od mene pa tu tražiš lažne izgovore." Budući da je Elliot bio svjestansvojih mogućnosti i iskustva u šahu bio je gotovo siguran da ne može izgubiti,ali je morao odbiti radi dobrobiti svoje budućnosti. „Neka je istina ono štoćeš ti reći da je istina jer sve što ja kažem biti će laž." Alice je voljelaslušati Elliota kada je pričao na ovaj način, bio joj je zanimljiv i pomalosmiješan način izgovaranja. „Kako god vi gažete gospodine srednji vijek, alimislim i željela bih vam pomoći oko useljavanja i slaganja ormara, pa ako mi vidopustite ja bih vam rado pomogla danas nakon predavanja?" Dokaz da laž povlačijoš laži je upravo ovaj dijalog. „Vrlo rado, ali već sam platio majstore, ajedino što vi možete je doći neki drugi dan kada bude sve bilo složeno." Aliceje napokon skroz pustila ovu temu i sa smiješkom ušla na sat sociologije dok je Elliot dubokoizdahnuo i blago se smijao jer se uspio izvuči. Na izlasku sa fakulteta Aliceje još jednom upitala. „Sigurno ti ne treba pomoć?" Elliot se samo nasmijao irekaoda ne treba. Pozdravio se je s Alice i pošao prema stanu dok je Aliceostala na stanici i čekala bus sa sumnjom da Elliot nešto skriva. Dok je stigaodo svojega stana Elliot je odmah uzeo telefon i nazvao čovjeka da pita jesu lipapige još dostupne i moželi doći po njih. „Žao mi je sinko prije svega petminuta nazvao me je jedan gospodin i rekao da ih želi." Elliot nije mogaovjerovati i ispitivao je čovjeka je li to nekakva šala, ali na Elliotovu žalostčovjek je bio ozbiljan. „Slušajte gospodine ja stvarno trebam te papige i ne mogudopustiti da ostanem bez njih." Gospodin s druge strane je rekao pomalo tužnimtonom. „Žao mi je momče, ali već sam se dogovorio čovjek po njih dolazi za dvasata!" Elliot je bio izrazito tužan i žalostan,ali zbog tolike želje koju jeimao u sebi nije mogao samo tako odustati. „Možete li mi dati adresu?" Upitaoje Elliot čovjeka jer je došao na sjajnu ideju. „Moju adresu?" Upitao je čovjekzbunjeno?" Elliot mu je objasnio ideju i da mu treba hitno adresa gdje će tajčovjek doći po papige. Čovjek je dao Elliotu adresu, a Elliot je odmah ušao uauto jer je mjesto do kojeg je trebao stići bilo udaljeno gotovo dva sata.Morao je stići prije nego li se papige uruće drugoj osobi. Toliko je žurio daje stigao čak deset minuta prije očekivanog. „Dobar dan, Ime mi je Elliot i jasam onaj koji vam je predložio plan da ne poklanjate papige!" Gospodin koji je imao sjede dugačke brkove jeodgovorio. „Hoj, momče pa dobro mi došao. Ja sam mornar Josh. Evo sačekat ćemoi gospodina Michaela da dođe pa da vidimo hoće li ti plan proći." Elliot jemalo pričao o papigama s Joshom sve dok nije došao gospodin Michael.„Poštovanje dobra gospodo." Rekao je odma na izlasku iz auta i predstavio se jeElliotu i Joshu. „Gospodine Labudin, znam da sam vam obećao pokloniti papige,ali evo ovaj mladič, Elliot ima za vas jednu ponudu, ako ste voljni saslušati."Michael je bio pomalo sumnjičav, ali je prihvatio čuti što mu se ima za reći.„Gospodine, znam da ste prešli dug put da biste došli po papige, ali jajednostavno ne mogu dopustiti da odu itkome osim meni, zato sam vam spremanponuditi i po četri stotine dolara po papigi." Michael je ostao šokiran. „Sinkote papige vrijede puno više i moj put s njima, žao mi je, ali one odlazesamnom." Rekavši to krenuo je uzimati krletku i stavljati je u auto. „sedamstotina dolara gospodine Michael." Michael se samo smijao. „Mislim da me nisidobro čuo privi put." Elliot nije odustajao. „tisuću dolara po papigi je mojazadnja ponuda." Bio je očajan jer je znao da će teško u ovo doba nabavitipapigu koja zna pričati. „Sinko ne je ne. Hvala vama gospodine Josh nasuradnji, a ti Elliote ćeš morati biti brži slijedeći put. Do sljedećeg viđanjaostanite mi dobri." Otišao je, otišao je gospodin Michael s papigama i Elliotovim planom da zadivi Alice.
