Nije to izgledala kao velika stvar, niti se činilo kao nešto posebno na putu prema Leedsu, dvosatna je vožnja čak relativno brzo prošla uz zvukove radia i predivne poglede Engleskih ravnica, livada i šuma. Problem i svijest o tome da će morati živjeti sam Elliotu je tek došla kada je zakoračio u stan. Prazan stan ispunjen praznom tišinom. Bio je toliko tih da je se i disanje čulo. „Sam!" Rekao je Elliot slušajući kako jeka odzvanja i čini atmosferu još usamljenijom. Stan je bio vidno napušten duži period, a to se moglo lako zaključiti po prašini i paučini na kutevima prostorije. Prije nego li se raspremio Elliot je sve počistio, a kada je završio je sjeo na stari madrac, koji je zvučao kao da će federi poiskakati i otići iz stana. Dok je raspremao stvari i stavljao u ormar zazvonio mu je mobitel. Zvala ga je majka da čuje kako mu je u novom stanu, je li se naviknuo te što misli hoće li moći izdržati ovako. „Počistio sam stan dok sam došao, a sad slažem stvari u ormare. Lijepo je, simpatično uređeno, ali je također dosta tiho i usamljeno." Žalio se je Elliot majci kako ne zna na koji bi način riješio problem koji ima. Majka mu je poručila da ode u park i šetnju dok završi s raspremanjem, a da će mu biti super dok krene fakultet jer će moći učiti u tišini, a usamljenost će nadomjestiti na fakultetu. Pričali su tako cijelo vrijeme dok se Elliot raspremao kako mu ne bi bilo previše dosadno, a kada je završio sa svime u stanu pozdravio se je s majkom i izašao je prošetati u park te upoznati okolinu gdje će provesti slijedećih par godina. Divio se ljepotama u gradu, ali najviše su mu se dojmjeli stolovi sa šahom jer nije bilo bitno tko će doći i igrati, šah stoji složen i igra tko prvi sjedne. Usporio je te bacao poglede prema raznim partijama prepoznavajući razne stilove, zamke i otvaranja, ali nije se ni pomislio umješati u ikoju. Sjaj u njegovim očima je bilo nešto predivno za vidjeti jer se moglo vidjeti kako mu je sve divno i kako skuplja inspiraciju. Promatrao je ptice, cvijeće, drveće i prolaznike, a u glavi su mu se vrtile razne rime i stihovi koje nije mogao dočekati staviti na papir. Kada je napokon došao do stana kao da je zaboravio na samoću. Sjeo je za radni stol i počeo je pisati, opisivati sve viđeno kroz stihove različitih rima. Premda je papir bio bijel s crnom tintom mogle su se iz njega vidjeti i druge boje i ljepote. Elliot je pisao do dugo u noć i toliko se uživio da nije ni primjetio koliko mu kapci postaju teški sve dok nije zaspao na svojim uradcima.
Sreća pa je prozor bio otvoren te jemaleni slavuj mogao doći do Elliotove sobe i probuditi ga da ne zakasni upotpunosti. Sve stihove koje je jučer napisao je ne svjesno obrisao ostala jemrlja na licu, ali iz nje se moglo očitati samo da je ili neuredan ili da jecijelu noć pisao stihove pa na koncu zaspao na njima. Frizura mu isto tako nijebila najponosnija, više me je podsjećala na grm u parku u sred Jeseni nego lina kosu. Kada je Elliot pogledao na sat shvatio je da ima deset minuta, imadeset minuta za nagurati četrdeset minutne radnje. Moram priznati da nijeodabrao najbolju kombinaciju za prvi dan zato što nisam siguran tko bi volio daga se upozna i pamti po narančastim čarapama, svečanim plavim hlačama i bijeloj„hoodici". Istina da fizički izgled, stil oblačenja ili odjeća nisu najbitnijiza prvi dojam, ali moramo se složiti da prvo biramo ljude po njihovom izgledu,a tek nakon detaljne analize odlučujemo hoćemo li im prići, bolje ih upoznati ina kraju krajeva hoćemo li sklopiti kakvo prijateljstvo s njima. Osobno toradim i premda znam da ne bih trebao imati predrasude te da su predrasude jedanod najboljih udaljivača za ljudske odnose, no ne mogu ih se riješiti. Elliot jeisto tako došavši na fakultet, kasneći dobrih dvadeset minuta poprimio značajanbroj predpostavki i predrasuda, razlićiti pogledi su mu bili upućeni od onihljutitih do onih slatko smiješkastih.
